Zašto ne?

Podigla me moja baka Vjera. Odnosno, nije me podigla..ona je krpala ono što su moji "sfušali" ili ne-doradili. Bila je jedno nevjerojatno empatično, nekonfliktno, mudro i toplo čeljade. Puno onoga što sam danas, najveći dio, ona je "utočila" u mene, maratonskim uvjeravanjima, strpljivošću, vlastitim primjerom, blagošću i nepresušnom ljubavlju.
Za razliku od velikog dijela "životnih uputa" koje su mi po defaultu servirali roditelji, većinu "uputa" i stavova moje bake Vjere, vrijeme ni doživljaji pretočeni u vlastita iskustva nisu ugrozili u svojoj osnovanosti, niti doveli u pitanje. Većinu njenih stavova koje je dijelila samnom nisam po iskustvu imala razloga mijenjati. Ona je znala.
Umrla je 1.3.'90. To je bilo moje prvo suočenje s prolaznošću života i ljudskom nemoći da utječe na ono mu najbitnije.
I dan-danas, nakon, 18 godina, živa mi je u sjećanju, vrlo živa, i još osjećam nedostatak njene topline koju je razlijevala nesebično na sve oko sebe. Hvala ti bako:-*
 

Hvala:)