Koji naslov?

I kad bih te sad na ulici srela
ne bih te primijetila
naravno
a kamoli prepoznala
a kamoli naslutila :
to si ti.
Iako zagledam lica
muškaraca znatiželjno
- prepoznat ću tvoje oči.
Samo tako može biti, nikako drukčije.
Za drugo više nemamo vremena.
Prolaze dani, to se ne događa.
Pred san i poslije buđenja
ponovno se pitam :
čemu onda ovo vrijeme čekanja
ako nikad i nećeš doći.
Teško se s tim mirim
i ispuštam dan po dan iz ruke
kao golubove s dlana
da mi odlete
i ne vrate se.

nema me malo ovdje i ti se raspišeš ...svi se mi teško mirimo s tim da dolazi starost i najgore od svega samoća noći u polupraznom krevetu ...