lutati......

ne dizi zastor jer predstava nece jos poceti, nedostaju joj glavne uloge spremne za taj strasni kraj...ne izgovaraj rijeci skladane tudjim slabostima... oziljke mi ne lijeci jer su dio moje proslosti, prihvacam tvoje putnike dok tebi samom niti pozdrav ne ugostih...neodlucno lutam pogledom zeljnim novosti da bih mogla izbjeci njegovom pozivu...odupirem se mogucnostima sviranja u tom ritmu, jer ne shvacam tvoje korake...odmaram dusu na krilima srece i kujem resetke oko moga srca...drhtave ruke jace su od moje odluke i unose mi nemir izazvan mojim promasajima...prestani pjevati na tudjim jezicima jer ja ih ne govorim...osjecam samo njihovu slatkost koja mami mi osmjehe sakrivene iza zastora...pobjedit cu ovu inspiraciju kao i sve do sada i baciti ju duboko gdje odmaraju i sve prije nje...zatrpat trag u nadi da nikada nece postojati vrata na koja mogu odletjeti...

postoje prozori kroz koju se glava provuće i sve izgleda ko danas a u stvari je od juće a ako s njega vidiš bicikle i kuće onda znaš da te tamo nešto vuće:) dobar dan

dan M...samo se ne i suvise naginjati jer nije moguce bas svaki kutak vidjeti...sto je nekada i bolje jer sam za letjet slabe volje:)

ne gledaj svaki kutak nego samo ravno to znas odavno:)

Iako znam da nisi Selma, al' molim te ne naginji se kroz prozor i ne seri dok vlak stoji.

krasne rijeci, tko ce odusevljenje da sprijeci...

svaka radnja ima neceg dobrog i loseg i ne treba dramatizirati, vec to prihvatiti i ne previse na tome studirati:)

....sviđa mi se ono: "...ožiljke mi ne liječi.....". ali ne zbog one idiotske: da što te ne ubije, ojača te..... nego, lijepa je melodija.... a i kroz neko vrijeme; i ožiljaka svojih se sa sjetom sjećamo

Gastarbeiterin, ako si potpisnicom na mjestu autora, moram ti sapnuti da me iznenadujes pozitivno.

ne volim kopije, a niti zadacu mi nikada nisu drugi pisali...sve ocjene prihvacam, vazno da su moje...hvala

xri...upravo tako...sve je dio nas samih, ako se odklanja neki dio onda vise nismo potpuni:)

ajebigaautripizdestrinine..... ovojebeno konzumersko vrijeme, potpuno nas je udaljilo od lijepih melodija, mira i zajedništva....

...mislim, jedankjuracmoj niti čujemo niti vidimo..... druge ! i drugo.....! osim sebe

xri...mi imamo slobodnu volju, dakle po meni: skoro uvijek postoji izbor:)

..... eto ti izbora !...... mediji toliko neogovorno i u velikim količinama izvješćuju da nam se djeca ubijaju..... tako da slijedeće dijete od tuge za prvim podigne rukom na sebe..... pa ti vidi !

..... pa ajd ti ne kupi djetetu: najnovjivi mobitel, patike visoke mode..... kupićeš, jer ćeti ti prijetiti samoubojstvom..... zašto ? pa zato jer ga ne poznaješ..... ne razgovaraš s njim, nego mu naređuješ, slušaš sebe i kad sa vlastitim djetetom razgovaraš, jer treniraš..... za posao..... jebentiživot

nisam tvrdila da je svaki izbor dobar...zalosno je to sto se dogadja sa djecom...zalosno da nitko nije primjetio njihovo lose stanje...mozda bas mediji u ovom slucaju otvore oci roditeljima...