Zašto ne?

Puno sam vremena provela tako. Gradeći marljivo. Kule od pijeska. Napikirala teren, i ajmo-ožeži! Bez građevinske, pa i lokacijske... :-) A ja, predanošću pionira naseljavatelja divljeg zapada, ne dam se smetat - gradim li gradim, nezaustavljivo! :-) I onda se sve to sroka. Razumljivo. Ne možeš od pijeska sagradit nešto statično i stabilno.
I onda skopčaš. Pa ništa nema u tome. Nemreš gradit ak: a)ak je teren za Q, trusan, gradnji nepogodan, b)ak nemaš suglasnost i spremnost vlasnika da gradiš na njegovom, c)ak teren nema infrastrukturu.. To kaj ti se teren dopao nema puno s tim:-)
I sad, učim se ponovo životu bez građenja. Ništa bez a, b i c. Na mah, sjetim se lijepih kulo-od-karata-građevinarskih-dana, onih sendviča od pola štruce kruha s pivom, al se sjetim i povjetarca dovoljnog da mi u sekundi spi..i objekt. A ja sam vrsan graditelj. I volim bit uspješna u onom što radim.
No sad, sad težište bacam na sondiranje terena. Elaborati o kakvoći tla, riješeni vlasnički i imovinsko-pravni odnosi, materijali prema najvišim ISO-standardima..izmjere atmosfere i kakvoće zraka na mjestu možebitnog gradilišta.. Bez a, b i c i ne izlazim na teren.. bar ne gradnje radi :-)