Cvijet kraj izvora...je sjena duše

Latica ruže zalelujala je na jutarnjem povjetarcu, a nježan baršun s njene unutarnje strane zatamnio se, jer mi je predaleka bijela obala gdje će povesti moju dušu da se odmori. Ptice su odletjele i odnijele moje misli negdje prema istoku gdje je žuti disk objavio svoje carstvo i polako osvaja plavetnilo neba, dok rijeka nemira teče ispod njega. Glas kao poklon. Pogled kao život. Oplela sam se u svoje bijele velove, a čujem kako rasplićeš nit po nit davnih mirisa lipa, što svojim krošnjama bacaju sjenu do mog balkona. Opet ta misao, tanka kao zmija i hladna kao kamen uronjen u dno, izviruje i nestaje u modrim daljinama. Iz magle moje mašte ova duša ipak dolazi do svojih obala pa izbjegavajući oštre stijene odmara se na pustom žalu. Kroz visoke trave neke kišne noći, hoćeš li me naći?

...ovo je prekrasno:)

o, "crvena...", čim sam je vidjela, nisam mogla odoljeti :) po običaju :)

ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr