srdačno mrzovoljan tip

nema me, pa nisan prinudjen visit na kompjuteru cili dan, bez veze, da pravi razlog nemam...
dakle, kako sam uredski posao zamjenio terenskim, tako pomažem na raznim gradilištima gdje se družim sa ostalim radnicima. uglavnom su Bosanci zidari i pomoćni radnici, a naši ljudi razni meštri: keramičari, električari, vodoinstalateri,parketari...
pa se u vrime marende zastane i priča sa ljudima. svatko ima svoju priču: Ante priča o ostavinskoj raspravi, Ilija o prednostima Volkswagen automobila, Stanka ubija vrime, ma kakvo god da bilo, Mate je željan janjetine...
Ja im pričam o mojoj simpatiji koju sam upoznao na netu. mladoj prekrasnoj ženi, crne kose, ljupka lica, savršenog tijela, britkog uma i slatkoriječivo zanimljivom. i slatkog imena koje se samo za usne lijepi.
ne kazujem im imena, ni gradove, nit slike da gledaju.
naravno kako mi pravi muškarci ne viruju što pričam, jer zna se da se prava žena može upoznat samo u zbilji.
prijatelj koji vodi internet cafe, kaže kako se puno radnika iz Bosne, a i lokalnih majstora u zadnje vrime raspituje kako će oni popeti na taj internet:)

...radnike na sveučilište!...