Cvijet kraj izvora...je sjena duše

Jedna priča je gotova. Vrijeme ide dalje. Čula sam već tu priču... nekad... davno. Priča se ponavlja, ali mi nismo isti. Makar su oči iste, duša se promijenila...  nestala... u prošlosti ovog proljeća... nestala, zaboravila bi i.... zaboravit će. Nikad više neće ići tom stazom i na tu stranu. Nemoj mi stati na put, nemoj mi presjeći pravac kretanja, nećeš time presjeći moje srce, koje je presječeno i ponovo zarastaju te rane. Rekla sam da te volim, ali nema više stare pjesme, nema više naših dana. Gotovo je. Ljubav je davno nestala i zato - nemoj više ići na moju stranu ulice.

"Nemoj da ideš mojom stranom ulice" :-))))

ej, mala. Dobro jutro, ali malo kasnije. Nije bed, jel?
bitna je ideja i volja.
kako si?
ma gle: odjebi ga, i uzmi si mene, ja ti bum vjeran........................... ............ .................... ............ ........................ .............. ..................... (nadam se da sam te uspio nasmijati)

look in my eyes, look deep in shadows, somewhere there is pain, somewhere there is a smile, somewhere there is a way to see , open your eyes at this warm world again, look at mirror and look deep, leave a shadows of time at doorstep, smile and fly, shine with beauty of your splendid soul...

Nietzsche: Koga mi ne možete naučiti visoko letjeti, naučite mi
ga brzo padati.

Sto jedna prijateljica rece:"Ko ih hebe..! "

"Cali...", kako koga! :) neke treba i ljubiti :) ili čekati? ovisi jesu li vrijedni čekanja? :)

ova pjesma je u mojoj knjizi: JADRANKA VARGA - "SJENA DUŠE"; http://www.digitalne-knjige.com/varga.php, ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK, http://shadowofsoul.blog.hr