Čarobni brijeg

... je Fosterov roman iz 1924, kasnije, naravno i film, o dvije žene koje kreću na daleki, egzotični put, koga tamo susreću, kakve avanture imaju te, na kraju o sudskom procesu koji otkriva razlike evropske i istočnjačke kulture, premda najviše rasnu netrpeljivost, segregaciju, rasizam, pogrešna tumačenja, nerazumijevanje između intuitivnog, emotivnog i logičnog, razumnog rasuđivanja koje nije u stanju shvatiti ekstreme indijske religije, društva, divljine, pa čak i arhitekture.

Kako kaže Foster, zapadnjaci uvijek pokušavaju kategorizirati i imenovati sve, ali se Indija opire bilo kakvim naljepnicama i odrednicama, već mirno prihvaća raznolikost, ne kao blato i kaljužu, nego kao "tajnu", baš kao što su katoličko Trojstvo ili sakramenti stvari dogmatske i bogomdane da bismo ih prihvatili a ne objašnjavali razumom.

Ovo neće biti zapisi o dvije zbunjene plavuše u egzotičnoj kaljuži, jer 2008. nije 1924., niti su rasna pitanja više najvažniji problem između Istoka i Zapada. A ono što smo vidjele samo je sićušni pleonazamski dijelić Indije koju smo tek naslutile.

Sad, istina je da je šok. Odmah. Čim izađete iz dugog reda imigracijskog ureda, čim pokupite prtljagu s trake, čim vas tri puta zaustave da pregledaju papirić na koji ste napisali koliko komada prtljage imate i jeste li slučajno iz torbe izvadili prekobrojnu vrećicu. Izađete u veliku dvoranu za doček, gdje iza ograđenog prostora - vrvi.

Nema veze što je pola četiri ujutro. Nema veze što pregrađuju i dorađuju aerodrom, to je prvo na što se morate naviknuti. Ljudi su posvuda. Gomile. Uglavnom muškaraca. Glasnih. Razmahanih ruku privlače pažnju ama baš svakoga. Posebno turista. Posebno žena. Posebno takvih žena koje se ni velovima, maramama, sunčanim naočalama i, ako treba, vrećastom odjećom pokušavaju prikriti bar dok ne šmugnu u neki prolaz.

U Indiji nema mira i nema usamljenih kutaka. Osim ako ste baš to izabrali. Onda je to jedna druga priča.

Kći ljubazne gospođe koja nas je pozvala na ručak u svoj dom kao prijatelje njezinog i našeg prijatelja, udana je na Mauricijusu te prvi se put vratila kući nakon udaje, žalila nam se kako je tamo na ulici strašno usamljena. Nema ljudi. Em po danu rade, em su navečer s obiteljima u svojim domovima. Ne šeću po ulicama. Strašno. Nema ljudi.

To vam se u Indiji neće dogoditi, osim iza visokih zidova, ali i onda su vrata u principu otvorena i uđe tko poželi. Ako poželite zastati na čas u prilično nenaseljenom dijelu uz regionalnu cestu e ne biste li zapalili cigaretu pod blagonaklonim hladom jedinog drveta na kilometar, nećete cigaretu popušiti do kraja i već će naići neka obitelj na traktoru, ili prosjak ili, ako ništa drugo, djeca.

I naravno da ste im zanimljivi.

Pa će stati. Pa će doći do vas, pružati ruke, dodirivati usne ukazujući na glad, gledati vas milo i s najvećim jadom i molbama u očima, vući vas za rukav i neće lako odustati. Zapravo, morate sjesti u auto i otići. Ne obraćati pažnju, držati se onako bahato, superiorno i oholo, baš kao i mrski Englezi tamo s početka stoljeća, koji su u Indiji pronašli svoj osjećaj nadmoći hodajući do grla zakopčani i s bijelim šeširima sredinom ceste, u podne i po najvećem suncu, gledajući ravno ispred sebe i ne zastajkujući.

Stereotip je ušao u svijest, pa čak i u jezik.

Ne kaže se uzalud ljeti da je vrijeme takvo da su na ulici samo "mad dogs and Englishmen".

...Indija, Indija...

Ko da smo indijci.:))

poklopilo se, nije ni čudo, sad je bilo vrijeme za tam ići :)

...ili oko nove godine :)

meni zvuci ko hrelic.....

A, ne kužiš, pricaju oni o hreliću

od studenog do kraja veljače :)

trap, kaj je tu onda nepoznato? :))

nepoznato je kaj su na hrelicu cigani izvan konteksta vecine, a u indiji bijelci :)))))) much appologies, much appoligies....

:)))

a mislim, neš ti razlike :DD

a večer, donna :)

dobro, moram priznati da o indiji pojma nemam, jer me nikad nije privlacila. nepal, buthan (da ne spominjem maloljetnice u tajlandu) to da, tak da nisam bas neki relevantni izvor kritike i zajebancije po tom pitanju :(((((((

pa, nije ni mene, al nikad ne znaš :)

ma koji dio nije??? oš katmandu, oš khailasu..oš phileasa fogga:DDD

pa fogg je išao okolo naokolo, ne na jedno mjesto :)

je al je tam spasil žensku od spaljivanja koju je poslije pokupio doma:DDD

zgodan plan za nać poslušnu ženu :DD

donna dijete milo, katmandu je u nepalu. gospon Prodammaglu je samo prozujal kroz brtansku indiju i oskrvnul Onu Koja Je Crna u svojem engleskom udkogrudnom gledanju na svijet i ljude.... nemoj me jebat! :))))))

osim toga, dofural si je i malnar zenu indijku, pa je se jedva resil :))))))

...dobra večer...:)

večer, mileni :)

o, beba, pa ti si ziv i tipkajuci????

...iz ovog gore izvire šok u svakoj rečenici...:)

ne poričem, a tek sam počela :DDD

Imaju li svi prekrasne oči :-)).

....live & dangerous, trap...:))))))

zlica, to je u sljedećem nastavku :DD

Uvijek sam bila nestrpljiva :-)).

e, pa sad, napisala sam svih 11. nastavaka danas, ali nema smisla zatrpavat blog, ionak jedva radi :DD

No dobro, pomakni oči za sutra, pliz :-)).

...super, 11 dana bumo čitali putopise...:)))))))

...budeš li objasnila značenje točki na čelima komada???..:)

za mnoge od nas je susret sa indijom i njezinim
ljudima šok. činjenica je međutim da
indijci nisu nezadovoljniji svojim životom od ljudi na zapadu.

magdal, slažem se u potpunosti :)

sagi, točke ti objasnim u četiri oka :))

...što će reči da su svi jednako nezadovoljni...:)

i jednako zadovoljni :)

...ok milena...:)))))))))))))

a imam i fotku za tebe, mileni :)

sjećam se jednog prosijaka u benaresu
u sjevernoj indiji. bio je samo kostur i
koža, kao i mnogi drugi. pitala sam ga
kako uspijeva preživjeti? rekao je da tu
i tamo pomuze neku kravu, ponekad mu
netko nešto da. lijepo mu je, jer putuje
vlakom po cijeloj indiji. izbacuju ga
iz vlakova, jer nema karte i onda čeka
na novi vlak. šalio se je samnom i sa
sitnim iznosom od pet rupija koje sam
mu dala, plesao oko drugih prosijaka na
stanici.

tocka je od kaziprsta, kad covek farba dno barke z minijem, i zeni veli "daj tu tintaru upotrebi za kuhnju, ne za zvocanje!"

magdal, ja te sadue nikak ne razmem. kaj im nije lakse zeti kalasnjikov pa nek turisti tancaju okolo?

...ček malo trap, ima točaka raznih boja, jel tak? ...:))))))))

da, magdal, sreća je relativan pojam :)

dona, a kaj Khailas nije na tibetu? ak se dobro sećam tam je jedno jezero Manosrovar...mislim da se tak zove

...milena, želim vidjet samo fotku naše ispijene prijateljice shrvane 14 dnevnim postom. Izgleda da se još uvijek ne pokazuje u javnosti...:))))))))))))

u principu ne, sagg. moraju biti crvene. ak su crne, onda su od metka

...trap, kaj crne ne apšisaju s vremenom?!?!...:))))))))))

...pardon, hoću reći crvene...:)))))))

prijateljica nije ispijena, izgleda sasvim dobro :)

apsisaju i jedne i druge.... zapravo, one crne zgniliju....

...tvoje mišljenje nije reprezentativno, ti si pristrana...:)))))))))

tak je sagg, ja vec danima pokusavam usostaviti komisijsko ispitivanje istine!!!!

dečki, tak smo dobro, ko sunca u zenitu, zaslijepit ćemo vas :)))

a cuj, sad kad ste se vratile iz korjenske domovine ajurvede, morti mi se i dioptrije popraviju :))))))))))))

... od bljeska, mislim.... :))))))))))))

...ah milena, samo prazna obećanja...:))))))))))

sad smo inkarnirana panacea, sve liječimo :DD

mileni, ne vuci me za jezik :DD

samo pazite da se ne pretvorite u siladzit :))))))))

ok, dosta uzbuđenja za večeras. više ne mogu gledati :) noć :)

grdo. :/

Još jedno iskustvo više... cool :) ... :)*

:))