Čarobni brijeg

Put je prošao dobro zahvaljujući informacijama koje smo prikupile prije puta. Odabrali smo Turkish Airways, što je bila dobra odluka, jer je sve proteklo savršeno, usprkos čuđenju tamo rezidentnih Hrvata kako nam je prtljaga bez greške prenesena iz aviona u avion i stigla na odredište. Kad smo birali aviokompaniju presudila je i cijena, ali i činjenica da je malo blesavo putovati prvo dva sata na zapad, recimo do Londona, ili, možda kraće, do Frankfurta, pa onda dva sata duže letjeti na Istok. Ovako lijepo krenete dolje i lijevo, iz zraka razgledate Bospor i Istanbul, stanete na vrlo evropeiziranom Ataturk aerodromu (na kojem se, usput, u kafićima još uvijek uz kavu može zapaliti cigareta - divna stvar!) i za tili čas ste opet u zraku. U kabini vas dočeka meka dekica i vrećica sa sitnim potrepštinama u bojama kompanije, poput žlice za obuvanje cipela, četkica i pasta za zube, češalj i par čarapica da vam let protekne ugodnije. Naravno, i nahrane vas. Prilično solidno. Let je noćni, pa zapravo možete i odspavati. Tih pet i pol sati nije neka patnja, posebno kad se sjetim da smo prije A1 autoputa do mora znali putovati i po deset sati autom, bez klime, u nemogućim kolonama subotama. Avioni Turkish Airlinesa su novi, za razliku od Alitalijinih kojima otpadaju vrata i stjuardese su stare koliko i rasturena sjedala starih boeinga (valjda me neće tužit, a i zbog toga sam ostala dan duže u Maroku te iz Afrike gledala pravu pomrčinu Mjeseca, što je doživljaj koji neću tako brzo zaboraviti). E, da, potrepštine i dekicu smijete zadržati i pokloniti klincima koji vas doma čekaju; vratiti morate samo slušalice, a jastučić vam ionako više neće stati u ručnu prtljagu nakon što unutra sakrijete dekicu misleći da kradete inventar. Za domaćina, koji će nas, preljubazno i sasvim potrebno, dočekati u onoj gomili ljudi na aerodromu, nosile smo domaće mamine kolače, koji su se mjerili u kilogramima. Na pitanje neće li biti problem unositi hranu, s obzirom na paranoju američkih carinika koji vam iz ručne prtljage pobacaju sve jestivo, uključivši i zapakirani kolačić iz aviona, odgovor je bio: "Što ti je, pa ovo je Indija! Sve može." Ali zato, da niste slučajno nosili kakve sjemenke, cvijeće, polen, nedajbože biljke, lončanice, bukete i slično, jer će vas na to upozoravati desetine plakata i obavijesti prije nego stignete do Ureda za imigraciju. Vize smo imali uredne, turističke, jednostavno ih je dobaviti u Zagrebu. Samo se spremite barem sto puta odgovoriti na pitanje je li vam to prvi puta u Indiji. Može biti da sam paranoična malčice, ali čini mi se da su me uvijek tada gledali sa sažaljenjem i patroniziranjem, kao, "eto, sirota, toliko dugo živi, a još nije okusila najbitniji dio svijeta i svemira, ali, neka, ima se još vremena." A, mislim, vjerojatno brijem, jer s lica im nećete ništa pročitati. Bar ništa korisno i informativno. Lica su im neobično tamna, oči čudno staklaste i velike, kosa vrana i gusta. Nema ćelavih muškaraca, osim onih koji to izaberu. Ali, vidjeli smo policajca s kaniranom narančastom kudravom kosicom i jednog apšisanog polu-albina. Nego, na licima ćete vidjeti samo što oni žele da znate. Mrmljat će, doduše, nešto što nećete razumijeti, ali ako imate sreće i našeg čovjeka koji je tamo već deset godina pa govori nekoliko varijanti jezika, netko će vam i prevesti poneku repliku. A kako to ide posvuda na svijetu, komentar zapravo niste i htjeli čuti.

en ti jarca:))

evo ti komentar

ma vrijedi dva :)

fala, star :) dodji opet :)

tiky, tebi dvaput :))

e pa dosta mi je indije...koji got hotline-support zoves jave ti se iz indije:))))

...dobra večer...:) "..nosile smo domaće mamine kolače, koji su se mjerili u kilogramima...", logično pitanje je, tko je to pojeo???...:))))))))))))))))))))))

eeeej...od kad si vidjela indiju...si izgubila poimanje vremena....:)))

pa pojeo ih je onaj kojemu smo nosile, mileni :)

mijenjala sam komp, tiky :DD

imas turski komp?

po svemu sudeći neki su djelovi s tajvana :DD

...i ostavio vas gladne?!?! pajcek...:)))))))

ma nudio, ali to su posebni, bez jaja, pa nismo htjele sve pojest, al nije nam niš falilo :))

kae ovdje? meditacija u svetoj rijeci? :))

Dočekala sam oči :-)).

tiky, valjda su bez teksta :DDD

rekoh, zlica, obećano :)

...kae tu? nema aktivnosti?!?!...:)

meditiram u tišini :DD

...malo si uranila sa ovim postom, sad je gurnut u najzabačeniji kut galaksije...:)

tko hoće, nađe :) imam drukčiji bioritam, zaspim kao klada u 22 i budim se u pola 6 :))

...to beba, malo normalnog života ne škodi. Uživaš u čarima sunčanog jutra...:))))))))))))

...jutro, znaš, to je ono kad sunce izlazi a ti ga pozdravljaš sa šalicom tople kave u rukama...:))))))))))))))))))))))

da, znam to, dovraga :DD dignem se prije izlaska i onda odmah počnem radit, da, da, nemoj u nesvjest padat, do jedan mi je cijeli dan prošao, vrijeme se rasteže kao kauguma :DD

...hahaha, super, imaš konačno pravi beauty sleep. Probaj ne pokvariti taj ritam...:)))))

ah, gdje su sad moje noći :DDD

...koje noći???? samo si uglavnom tipkala, ništa akcija...:)))))))))))))))))))))))))))))))))))))))

a da, ono, sad ujutro opći raspašoj? :DD sad tipkam ujutro :DD

...hahaha, milena idemo spat, lakunoć & log out...:)))))))))))

noć :)

a mene bas komentari zanimaju! :)

tom, što muškarci mogu dobaciti plavušama? da je pala cijena dionica? :DD

da, znam. svi se zale na to. ali, budimo realni, ionako su bile precijenjene. :)

pa ok, bitno je da su se izvukli novci iz investicijskih fondova :DD

vidi ti plavusu!? :o Svasta ti znas! :)

trept, trept, a imam i korektor za tipfelere na ekranu :DD

noc CC i ostali purgeri :))))

noć :)

Interesantno svakako :) ... laka noć :)*

hvala, tee :)

Morat ćemo o svemu tome prokomentirat i na grupnoj live seansi :)

da, bit će photosession kod mene, kad sve pročitate :DD

Cool :) ... ajde onda za sad pozdrav i sweet dreams :)*