nemir i strast

Kako to da uvijek kada mi je najljepše samim sa sobom (bez sexualnih primisli molim) baš mora po pravilu naići neka budala soliti mi pamet.
Npr... sjedim iza birtije i rolam. Pa otpuhujem dahom uzbibanost pomaknute svijesti, a nekakav magarac krene sa spikom o prolaznosti vremena, kaznenom zakonu, cijenama alkohola i nogometnom prvenstvu. Kasnije dok ispirem njegovu krv s oštrice noža bude mi pomalo žao. i onda još dugo tražim onaj prekinuti trenutak približavanja nirvani u kojem sam istrgnut iz vlastite dimne ljušture.
Ili.  Na Dolcu uvaljujem spiku nekakvom tipu i već samo što nije izvadio novčanik da kupi beneton majicu koju nosim pod miškom, a možda i koji špil karata za belu ili orginal talijanski kišobran automatik sa hrpe pred mojim nogama. I svijet mi se učini pravednim mjestom i sasvim u redu. Kad li odnikud naiđu dva mudrijaša i počnu o kvaliteti robe i kako bi oni znali napravit bolje kišobrane, a da majice i nisu baš od pamuka i da je kum bratićeve tetke jednog od njih  od takvih karata dobio psorijazu, a kasnije umro u gnojnim čirevima...
Tramvaj se zaustavio nekoliko metara nakon što su dva muškarca srednjih godina zaskvičali od užasa slušajući kako im čelična grdosija drobi kosti i otkida meso. Cviljenje blokiranih kotača po šinama kakofonično se ispreplelo sa zvukom razderane kože, vrisaka uplašenih žena i hroptanja krvave pjene iz poderanih pluća.
Doista, tih pametnjakovića s dobrim namjerama i još boljim savjetima ima stalno i na svakom mjestu. Obraniti se teško.