Letim, zivim, ljubim jos i sad

Po nekada se smijem sam sebi. Po nekada se ovdje na iskrici osjecam poput pijanca u onom starom vicu, kojeg sam jednom cuo u Njemackoj.
U nekim malo starijim gradovima su cesto u pjesackim zonama na sredini velikih trgova postavljeni okrugli betonski tornjevi (ca. 2 metra siroki i 3-4 metra visoki) koji se koriste za postavljanje razlicitih plakata i obavijesti. Obicno su gore ukraseni jednom kupolom.
A vic mogu samo ovako pokusati prepricati:
Na velikome trgu, usred grada, kroz mnostvo prolaznika tetura jedan pijanac trazeci sebi nekakav oslonac. Ljudi uzurbano prolaze mimo njega, a on se zadnjim snagama uspijeva dokopati jednog takvog tornja. Izmoren, nasloni se i kratko predahne, a potom podje dalje, oslanjajuci se na taj toranj - taj "sigurni" oslonac.
Tako naslonjen napravi jedan krug oko tornja, pa drugi, treci, pola cetvrtog, zastane na tren, osvrne se oko sebe sa nevjericom, podje jos par koraka oko tornja, prestraseno otvori oci sirom, okrene se panicno od tornja, naslanjajuci se jos jednom rukom na toranj kako ne bi pao. Pogleda ljude, koji prolaze mimo njega, zabavljeni svojim mislima i svakodnevnim brigama, te vikne uspaniceno:
"LJUDI! MI SMO OVDJE ZIVI ZAZIDANI!"
 

dobra usporedba:)separirani i još svadljivi i ljuti jedni na druge:) a veliš nije ni čudo,svatko u svom zatvoru:)

Nažalost, vrlo zorno. I nije baš smiješno.

a miro,pa nebumo sad plakali...

...zgodan vic...još, ako smijem pripomenuti, kad bi ono "po nekad" prepravio u PONEKAD...(no offense!) :))

Ko plače? Samo sam malo ozbiljna.

malo ozbiljna=neozbiljna

to ti je mirice zbog zidova,ofarbaj ih u vesele boje:)

Volim bijele zidove ( doduše i stan mi je premali ).Što fali bijelome?

...glavno da nemam ovalnu sobu

hm...mislila sam na zidove ovdje spominjane...

Da i tako ide on i vrištiiii!

in vino veritas