ljudi

,,,,,,,,ponekad čovijek poput zgažena cvijeta osječa samo bol koja je intenzivna i traje,,,,,traje,,,,a on bi zapravo poželio da ta agonija umiranja prestane.prestati može na više načina,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,umrijeti,,,, nastaviti život bez imalo nade za oporavak,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,,zaboraviti sve i početi ispočetka.....umrijeti je najlakše jer čovijek se jednostavno zapita čemu sve to i naravno najlakše je pobječi.čemu z6apravo život bez ljubavi,radosti,živjeti sa strancima u svojoj blidkoj okolici,živjeti sa ljudima koji samo vide tvoj lik a zapravo se nikada ne zapitaju što to čovijek osječa u svojoj duši ..................................................................nastaviti život bez imalo nade za ozdravljenje je kukavički čin,jer čovijek nema snage niti umrijeti niti zaboraviti sve i početi ispočetka.i onda ta se ta agonija nastavlja u nedogled........no ja sam odlučila ono najteže.zaboraviti sve i početi iz početka,za to nije potrebna velika hrabrost,zapravo tek malo....ljubav...ta čarobna riječkoja u nama budi nednaravnu snagu i daje nam polet,daje nam osmijeh na lice i ljepotu.....zato sam zahvalna jednoj jedinoj osobi na ovome svijetu .....tebi koji si daleko ...ali uvijek blizu.......znaj,,,,,,trebam te,,,,,,,,,,,,,,,,,,,

Veliki zagrljaj! Nemoj se predati i dopustiti da te prošlost ili udarci koje život nosi smetu, ljubav je tamo negdje ali da bi ju dali i primali moramo znati riješiti se tereta prošlosti i straha i nesigurnosti a to moramo sami...

da u pravu si,,,,,