Qualis vita finis ita (kakav život takav kraj)
Bezimena
Na palubi prekooceanskog broda u kasan suton
stajala je sama bez igdje ikoga.......
dali je promatrala objesle galebove...
ili je uživala u spuštanju nebeske zavjese
možda je maštala o princu plavom....
neznam.......
Jedino znam da su nam se pogledi sreli
za ruke smo se uzeli
te dva puta smo vrata kabine zaključali
kada razmislim o tome.......
Te noči po prvi puta u mom životu vrijeme je pobjeglo...
ni ime joj ne saznah
sječam se jedino suze koja joj niz obraz poteče na rastanku...
i riječi...................
U sljedečoj luci zaručnik me čeka.
17.05.2004. u 19:19 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara