Razgovor sa morskom vilom
U tišini jednog ranog jutra
pustim žalom u šetnju sam krenuo
i tek nakon par koraka
iz dubokog mira sam se prenuo
Jadranskoga mora vila
predamnom se trenom stvori
pa iz ljupkih svojih usta
nježnim glasom progovori:
"Zdravo budi moj pjesniče vrli
što iz duše stihom zboriš
osluhni sad marom mene
da u moje ime progovoriš"
"Oj, ti moja draga vilo
reci meni iz sveg glasa
što to bješe moru sinjem
da se više ne talasa?"
"More teška briga muči
jer u njega sa svih strana
ulijeva se smrad i kaljuž
tristo i još puno u godini dana"
"Ali ja sam tek poeta sjetni
nemam moći viknuti daleko
tko će slušat moje riječi
i marom ih primit u srce svoje meko?"
"Oj pjesniče ti moj sjetni
samo uzmi pero svoje
pa zapiši ove riječi
i izreci misli moje...
Sva su mora i svi oceani
na zemaljskoj ovoj kugli
bolesni od zagađenja toga
a nigdje nikog da toj gadosti sudi
Ustanite stoga dragi moji ljudi
oslobodite nas sveg tog smrada
pa pustite da ko dosad
priroda vijek svijetom vlada"
Copyright D.L., 04.04.2008.
Sva prava pridržana.
04.04.2008. u 20:43 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar