RUPA
Time of my life
Stvari su napokon legle na svoje mjesto?! Njen desni kažiprst se spojio s mojom picom.
Da, opet mislim samo na sebe. Želim sve u svojoj glavi raščistit. Ne bježim od prošlosti, spremna ću dočekati sudbinu svoju.
Volim je!
Moja mašta građena od koprive. Ispričat ću vam priče duge kilometrima. Tišinu ostavljam, baš kao sinoć zadnji gutljaj, slatkastog, zabranjenog okusa. Na mom dlanu sad je samo kurva od želje, dok zlatni tepih trune preko moga mosta koji ionako razdvaja naša dva otoka, a slano more postaje suho.
Njene ruke sad osjećam. A nema je! Miris njen na meni je. Nosim je sa sobom. Sad je svuda oko mene. Stvara raj. Znala sam, promijenit će sve. Znala sam, ne laže. Nije ni zadnji put.
Postoji milijun načina da je ostavim. Postoji li barem jedan način da je ne volim?! Znam, svjesno postajem luđakinja. Ali ona mi je toliko dobrih godina života dala. Poklonila! Sad imam dvadeset, dvadeset i... previše?!? I još uvijek me može namamiti u grijeh, koji vodi samo u jednom smjeru, tamo gdje ne gubimo vjeru.
Znam, zvučim poput stare violine koju svira neki Ciganin koji tuguje. Vonja rakijica u svakoj ispisanoj riječi. Ponekad mi se čini da dijelim sjenu sudbine sa zlatnom Cigankom, jer nemam dom. Gori! Sve je vatra progutala. Gasim! Gorim baš kao i kocka leda na njenom glatkom, maznom trbuhu. Ljuti plamen njeno tijelo pretvara u nešto neuništivo. Ona jača, dok žene prolaze pored mene, baš kao i vino mojim venama. Ma ne tugujem! Ma ne, ne bolujem! Samo ne mogu bez Nje.
Nećeš?! Nećeš me?!? Misliš, zaboravit ćeš me?! Umrijet ćeš zbog te laži! A i mene ćeš da ubiješ! Nije ovo svijet samo za pametnije, neke važnije, ovo je svijet i za nas hrabrije.
Teško je biti Žena! Spasi me! Tuci me! Poljupcima, tuci me! Imaj monopol! Volim tu bol!
...jer život je lijep bez obzira na sve...
08.04.2008. u 10:09 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar