timeo danaos et dona ferentis

(ČOVIJEK NIJE ČOVIJEK,SVE DOK NE NAĐE NEŠTO RADI ČEGA BI PRISTAO DA UMRE) Jean Paul Sartre
                R A S T A N A K

Rastali smo se:.....
Kao što se lasta rastaje od ljeta
kao što se ujesen žuti list rastaje od drveta
kao što se sunce na zapadu rastaje od neba plava
kao što se rosa u podne rastaje od zelenih trava
 

Iz tvojih tužnih zelenih očiju
tekle su suze kao studene kiše
držala si u ruci sliku moju...kroz jecaj govorila....?!
da me voliš od svega najviše..
 

A onda je vlak krenuo niz prugu
u srcima našim ostavijo tugu
Obečao sam ti.....
svake ču ti noči u san dolaziti
i svakog ču dana točno u podne
tvoju sliku nježno poljubiti
 

Nikada neču te zaboraviti....
doviknuh ti kroz prozor kupea svog
živječu u samoči ....
do našeg susreta novog....
A tada čemo se opet ....voljeti..