Čarobni brijeg

Nedostajalo je samo par centimetara da se muško, kvrgavo koljeno očeše o moje. Da su se sudarili, sigurno bi me izbacio iz labave ravnoteže. A stiže još jedan. I još. Pa grupa.

Dišem plitko, suzdržano, i to nije samo zbog smoga u zraku. Pamučna tkanina klizi po crnoj koži. Nezaustavljivo. Ako iskoristim sljedeću rupu ili greben, kad poskočim, možda se uspijem vratiti na sredinu. Pod uvjetom da mi prsti negdje usput na pogube čeličnu šipku.

Mada mi se dlan ne znoji, osjećam kako klizi. Osjećam pritisak u tetivi nadlaktice koja se očajnički upinje da održi stisak. Sutra će me boljeti. Predugo je pod stresom, već se dobrano nategla.

I opet poskakujem. I naprijed i natrag. Srećom, vjetar, koji mi mrsi kosu, ne suzi mi oči. Nemam kacigu, ali naočale su dovoljne. Pod zubima ipak krcka pijesak. Golica mi stopala u sandalama, dok lagano gubim oslonac i pod nogama.

Svuda oko mene ljudi. Životinje. Automobili. Blještava svjetla u sumrak. Kad dioptrija pada sama od sebe. Znam da nemam kontrolu ni nad čime, osim što prsti još uvijek, sve slabije, stežu šipku dolje lijevo.

Držim se i desnom rukom, doduše, ali ne smijem stezati. I svake se sekunde iznova podsjećam da moram opustiti tijelo i ne kompenzirati nagibe. Gužva je neopisiva, trube su zaglušujuće, iznenadne, neprekidne.

Prvi puta sjedim na motoru. Odostraga. Postrance. U nezamislivo nepromišljenim uvjetima za prvo iskustvo. Moja mama i tata su se godinama vozili motorima po mnogo, mnogo puta slabijem prometu. I mnogo puta oderali koljena i bedra po šljunku i asfaltu. Sad razumijem zašto mi nisu dopustili da ikada sjednem na motor.

Ali, nema te fobije koju neću savladati ako je u igri neponovljivo, posebno iskustvo. Mada se bojim visina, stajala sam uz stakleni zid na vrhu njujorških blizanaca. Mada ne volim rupe, spustila sam se u klaustrofobičnu jamu piramide u Gizi.

Da, sjela sam te večeri na zadnje sjedalo Kawasakija, potpuno se predajući vozaču, i provezao me je ulicama četirimilijunskog grada na jednom drugom kontinentu.

Prvi puta u životu. I dopalo mi se. Jako.

Hvala ti.

ne zajebaji prave poštene fobičare, znamo mi da niš dobro nemre bit u tom da te neko drugi vozi... :D

a daj, pike, lijeva strana se vozi, pa nisam skroz poludila :DDD

kažu da je odozada jako dobro...,)))

dakle, star, pazi kaj pišeš :DD

Bitno je čvrsto se držati :-)).

mmmmmmm dobro došla u klub:))))))

je, zlica, samo ne zabit nokte u mekano :DDD

pž, hvala, sad znam :DD

samo, drugi put nemoj sjediti postrance.. nego ga lijepo primi među noge:)))))))

ne šika se, pž, a i tam je neka kutija, limena, ne može se :DD

PŽ...sam citam kako ti zlocesti prsti tipkaju svakojake stvari po tastaturi...,)))

oooooonda mora kupiti neki drugi motor. neki sportski ili neki choperic s manje konja:)))))

star, trep trep a baš se trudim biti dobra:))))

ok, ok, vidim da ne smijem napisati blog o uskim autima u kojima vozač ne može ne šlatat suvozača dok mijenja brzine :DDD

možeš. u takvom sam učila voziti:DDDDD

pž, izazvat ćemo sablazan :DDD

Ne vidim nikog osim tebe i mene:))))

Meni je super. Pijuckam soja/rižino mlijeko i zamišljam da je vino, ćakulam s legicom i zamišljam da smo uvaljene u neke veeeelike, meke naslonjače i jednostavno ćakulamo:)))

pa, ok, nije ni meni loše, mir božji, ladna kola, toplo je :))

(ja nisam tu)

znaš što mi ide na živce? to što malo započinjem rečenice malim slovima pa onda velikim. pari da sam podvojena ličnost:)))))

star je pod stolom :DDD

to se meni događa s kvačicama, malo pišem, malo ne :)

(star nas ćiri, a mi se pravimo da ga ne vidimo hihihi)

viri nam pod negližeje :DD

hahahaha, zna star gdje se treba smjestiti:)))))

da, da, a ono, kao samo nešto načuo o tome :DDD e, moram na kiosk, vraćam se najbrže :)

:)

e, to je kad je ovisnost u igri :DD al, brza sam :))

bome.. Kawasaki?:))))))

je, da bar, cipelcug :DD

Mila, moram ići. Šaljem ti cmoke u oke:))) Laku noć:)

aj, noć, mirne sanje :)

Te klaustrofobične, akrofobične, agorafobične i ine fobije su ti draga CC već odavno izumrle :). Sad su ti moderne fobije tipa straha od krepanja windowsa, ili još gore... kaj ak ti pukne brza internetska veza :)))) :)*

ej, tee, internet je moj prijatelj :DD nema straha :DD

I to je kaj veliš... I agree :))

lako se oko dobrog složit :DD

Kako DOBAR opis.

godina opasnog življenja:))))

ej, sis, hvala :)

da godina, donna, tjedan :DDDD

velim ja...zažmiriti i skočiti...tek poslije gledat di se je skočilo:)))

je, ko indijana jones :DD leap of faith :)

adrenalinska mudrost:DDD

da, najjača droga :DD