Mislim,...dakle nisam!

Pomislim,eto;
Da se kotrljamo kao kamenje
Da udaramo i razbijamo kroz puteve

Naši bridovi su oštri i sijeku,
Svaki usamljeni cvijet

No,unutar bridova ranjiva je srž
Što u slutnji iščekuje uz put
Jer zna da će jednom i nju stići
Prasak i oštrih bridova smrt.
(Pucamo od čvrstine)

Zaoblilo nas vrijeme
kao more oblutak.
Ne bodemo više tuđa stopala,
ne stršimo na siki.

Ostrugalo je more šiljke divljine.

Kotrljamo se glatki i šumni
u moru sličnih
-za ugodu stopala
što po nama gaze.