215. Puno dana prođe...
Volim spavati sama. Barem se naspavam:)
Ali, ponekad, ponekad - tako je lijepo probuditi se s tvojim glatkim prstima na svom boku. Kao da me prebireš, zbrajaš, čudiš se gdje li sam to bila dosad.
Puno je puno dana prošlo od slično brbljavih prstiju. Već sam povjerovala kako ih više neću upoznati.
Ovo je neko rijetko vrijeme u životu kad mi je drago što nisam znala iščitati budućnost.
Prevarila me je. I hvala joj.
I tebi:)
23.04.2008. u 14:23 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar