Letim, zivim, ljubim jos i sad

Mislio sam, da sve znam.

Nebo mi je bilo granica.
Znao sam, od kuda potjecem,
od kuda dolazim,
gdje jesam,
kamo krecem,
kud me put vodi
i kamo cu stici.

Sve sam znao...mislio sam.

Nebo se zacrnilo.
Rod su mi unistili,
Porijeklo zatrli,
Kucu mi porusili,
Snagu mi izsisali,
Buducnost mi ukrali.

Nista vise nisam imao...osjecao sam.

Ali, ostao sam ziv.
Imao sam i pamet
i srce
i deset prsti
i zdrave noge
I - bio sam svoj.

Imao sam svijet...u sebi i oko sebe.

Krenuo sam nesigurna koraka.
Ka suncu - dalje od tmine i smrada
Ka slobodi - dalje od lazi i jada
Ka zivotu - bez gladi i zime
Ka sreci...

Srecu moju trazim jos - u slijedecoj ljubavi.

Vise ne znam, ne mislim, ne pretpostavljam.
Sada jos samo - jesam...samo jos osjecam i jesam.

Dokle god znaš tko si u prednosti si, stari moj korjene.

Kad pogledaš sve što imamo smo mi sami,naš goli život ..mi smo naše misli i osječaji.
Prokletstvo je ljudi kad zaborave što su i tko su...oni koji su ti uzeli materijalno nemaju to bogatstvo koje je tebi ostalo-duša ,srce ,da ljubiš i osječaš..taj jedini znak da smo živi:)Pozdrav:)

..malo je reći "da osjećaš"....
želim ti SREĆU....i šaljem pusu slanu..