Kutak inspiracije

 
Ja pišem pjesmu
Riječ po riječ,
I slažem riječi
Kao cigle.
 
Bilo je sunce
Mrak je već,
O kako vrijeme
Ludo ide.
 
Na stolu mome
Cajger sata
Stao je, na
Broju sedam.
 
I dani idu
Kiša pljušti,
A ja u njoj
Sebe gledam.
 
Ma što mi vrijede
Riječi ove,
Kad ih pišem
Samom sebi.
 
Jer moje ljubavi
Su bolne,
To su porazi
Što nitko nebi.
 
To je samo jedan tren
Kad sam mogao bit njen
Koji se ponavlja
Kao da je navijen.
 
Prije spavanja
Me nesanica
Zna progonit
Ko` vampira.
 
O Bože dragi,
Dal` je grijeh
Što sam film "Seven"
Gledao iz hira.
 
Pa sad mi neće dati mira
Nego grize me, i boli
O zašto mene sve to dira
Kada ona me ne voli.
 
A i samoća
Krajem dana
Često zna me
Da posjeti.
 
Dobro mi došla
U moj dom,
Vučico hajde me
Na tugu sjeti.
 
Ja sada živim
Još sa vjerom,
Ali bitku svaku,
Uvijek gubim.
 
Zbog onog trena
One noći,
Kad sam mogao
Da ja je ljubim.
 
To je samo jedan tren
Kad sam mogao bit njen
Koji se ponavlja
Kao da je navijen.
 
 
 

voli te voli....rekla mi je:)

Hvala desertrose, i ja se tome nadam.:o)