22% sale on blue_berries

Nikada mi nije bilo jasno zasto se ljudi toliko boje promjena. Kakvo to zivotno uskustvo izraste u tako veliki unutarnji strah od gubitka rutine. Gubitka navike. Gubitka necega sto je postalo navika.. i zato osudjuju one koji odlaze. Zasto je toliko cudno da netko ne ostane na mjestu na kojem vise nema sto nauciti. Nije li pokret jedan veliki dio nasih zivota u kojem nas ljubav navodi da budemo budale i lutalice dok je ne pronadjemo..

Svaka promjena je stres, pa makar i ona na bolje, svi se mi držimo onog sigurnog i uhodanog i to ans obično spriječava da dotaknemo zvijezde, a to je rezervirano za hrabre i one koji vjeruju...

Nije stvar u tome sto je nekoga strah..stvar je da kad vec puno protutnjis, pomalo se vec pocnes trosit i ponestaje ti snage jer si takve stvari izdrzavao u proslosti i svaka od njih je ostavila poneku lekciju i poneki oziljak...zazelis se rutine jer ti omoguci da se opustis, da se osjecas smireno i da napkon gledas ispred sebe sa malo sirim vidikom umjesto fokusiranja na trenutni problem...rutina sama po sebi je dosadna, ali sa pravom osobom je zapravo temelj za kreativnost...

ja vjerujem i ja sam hrabar jer znam kako je lijepo voliti svim svojim bicem ,,ja to mogu i zelim ,,,bez obzira sta bilo poslije ,,,ljubav ,ma koliko se nekome cini ,nije osjecaj ,nego dozivljaj ,,i djelo ,neprestano ,hrabro neograniceno davanje ,,i kada se sretnu dvoje sa istim takvim pogledima ,,onda je vjecna traje i poslije smrti ,,,u djeci ,,,dobroj ,jer su odgojeni u kuci ljubavi ,i jer ce je moci upoznati ,,a ako budu pametni i zivjeti ,,