Riznica Snova

Koračam po oblacima,
maglom obavijenima,
puštam trag svoje mašte,
lutam po tvojim uspomenama..
tragaju li svi za svojom srečom?
izbacuju li svi suzama svoju tugu?
ljubav je tu u nama zar nevidite?
kao porušen most,
moje srce je bez nade..
a ljubav je nijema,
kao kamena obala u daljini,
a vjetar mi uspomene na nju krade..
duša je očajno htjela njenu blizinu,
..kiša i dalje nečujno pada,
dok moje srce ostaje bez nade..
svakog dana ja boga molim,
da istu grešku ne napravim sa drugom,
jer se bojim,
da neču moći preboljeti...
darujem ti nočas na odlasku,
vijenac od crvenih ruža,
i jednu razbijenu čašu..
dok moja duša sanjarska,
živjeti če još za stihove..
i u njima tražiti svoj mir..
evo vidim i prvu zraku sunca,
nakon tmurnih oblaka,
..i pogleda uprtog naprijed,
koračam sve dalje tamo,
gdje umiru sanjari sami..
 

Ugodno se provedite u naastavku ove večeri...:-))

Lijepa ti je pjesma, samo je ovdje malo onih koji to cijene i razumiju..:))

dragocjenotrajanje..mnogo je različitih ukusa..a moje je pisanje usmjereno mom zadovoljstvu..a i na zadovoljstvo onih koji čitaju i kojima se sviđa moje pisanje..i to mi je dovoljno...:-))))

prelijepa pjesma...

BEA18..hvala na komplimentu..znak da se nisam uzalud trudio....:-))