novo svitanje
Još te upijam željno sa svakim poljupcem
i još me u vrtlog strasti vuče tvoj dodir,
kao žedna zemlja kap kiše,upijam te
jer uvenut ce duša bez tvoje ljubavi.
Sunce nikad takvom toplinom grijalo nije
kao da nikad svoju zraku na mene nije stavilo,
čudno kako je dovoljan tvoj dlan na mom licu
da tijelo gori vatrom kao u vrućici.
Tebe sam tražila kroz čitavo vrijema
i svi promašaji bili su korak do tebe,
svaka tuga i svaka bol morala se proći
jer tebi sam samo preko toga mogla doći.
29.04.2008. u 9:52 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Sve je manje tuge u tvojim stihovima.
Proleće uvijek pomaže !
Autor: coolroller | 29.04.2008. u 10:25 | opcije
bute vi to prevlafdali...
Autor: jenisej__ | 29.04.2008. u 16:46 | opcije
dobra poema, da li je to neki prijepis ili iz tvoje,sto bi se reklo,glave
Autor: fishborne | 01.05.2008. u 12:48 | opcije