...Uplakane oči..
Plakala je kao malo dijete,
u mom zagrljaju,
ne vjerujući da je sreči kraj..
njeno srce za rastanak nije znalo,ni slutila nije da me više vidjeti neče..
jecala je i zatvorila oći,
mislila je-sve je to samo san,
naslućivala je -da odlazim noći te..
..i da novi dan počinje bez mene..
"reci mi da ovo istina nije? ",
sa suzama..gledala me sjetno,
zar ništa u ljubavi,neče biti kao prije?
zar ljubav postaje kao hladne stijene?
..bilo je teško slušati riječi njene,
svaka ostavi duši traga,
ali ja ne pružam drugu šansu..
drhtala je u naručju mome,
nisam se nadao da riječi mogu da slome,
mislila je da postoji spas,
ali od njega ni traga..
nisam joj rekao tada,
da posljednji put ljubim usne njene,
i da noći sreče sa njom,
samo na tugu se svele..
ostala je uplakanih očiju,
otišao sam u tamu,
ona o meni ništa više neče znati..
03.05.2008. u 13:53 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
baš tužno...
Autor: slova | 03.05.2008. u 13:54 | opcije
...i tužno i svirepo..ali takav je život...
Autor: Sanjar46 | 03.05.2008. u 13:56 | opcije
a što je jadna napravila krivo?
Autor: sharon_04 | 03.05.2008. u 14:03 | opcije
..htjela je da se vrati..ali povratka nema više...
Autor: Sanjar46 | 03.05.2008. u 14:07 | opcije
E, moj sanjar,dokle tako..:))
Autor: IDA13 | 03.05.2008. u 14:38 | opcije
IDA..sva događanja u pjesmi znače samo sječanja..a njih ne moramo zaboraviti..stvarnosti se držimo..:-))))
Autor: Sanjar46 | 03.05.2008. u 14:52 | opcije