Dati dio sebe...

      Zaploviš riječima u život nepoznatog čovjeka ,a u odgovoru dobijaš svoje zrcalo. Nastaviš samo pisati.Krene to  tako kao u nekom začaranom krugu, otkrivaš nepoznati svijet i uživaš u svakoj iskrenoj riječi.Raduješ se ljubavi koju taj netko nosi u sebi i nesebično poklanja svom voljenom biću.
     Možda je netko davno željeo da imam virtualnog brata blizanca koji će mi tako jednostavno nadoknaditi sve ono što sam željela imati u vlastitom bratu :)Raduješ se svim događajima njegovih rođaka, i jednostavno vidiš toliko poznatih detalja iz vlastitog života.
     Tko zna...valjda je tako moralo biti. :))

Pa da, moralo je baš tako biti

Naše riječi koje iskazujemo najbolje ocrtavaju naš duh, imitacija je teška, teško je kopirati Dostojevskog, Balzaca...Balzac je rekao: Sretan je onaj tko može iskazati svoje misli i osjećaje...tvoji blogovi su uvijek posebni i originalni s stilom...ciao Ericca

Tvoji blogovi uvijek su tako topli, u baš svakom daješ dio sebe. Mnogi su te kroz njih upoznali..i zavoljeli. Svatko normalan bio bi ponosan postati tvojim "virtualnim bratom blizancem". I zato... zato se kladim da se taj sretnik upravo crveni :)

zaploviš riječima zaplovi i on i više se ne želiš vratiti :) a gdje je on?

lijepo je ovakvo nešto pročitati