Pogled iznad tipkovnice

Nevinost je nestala. Gdje da nađem odgovor?!? Osjećam silnu energiju zarobljenu u sebi. Kako da dođem do nje??! Zar opet sam naivna?! Zar opet živim u prošlosti?!? Ili se samo igram skrivača u ovim mojim pričama, dok me netko ne nađe te tako završi moju pomalo potrošenu iluziju!? U biti svejedno je, da li će me taj netko naći ili neće, jer svi putovi moji poput natuknica, mjesečevih osunčanih smjernica odvest će me sasvim blizu nedodirnute istine.
Sasvim blizu, ovaj put bez kiše, dodirnuta sjećanjem čekam te.
Ljudi misle da pišem o glupostima. Ljudi misle da nema u mojim riječima blagoslova, ma ni voljenoga. Ja kažem, sasvim iskreno: ljudi nisu postali pametniji, niti su me prestali čitati.
Nisam posrnula, nisam ni umorna, ne glumim Boga, iako osjećam tuđe patnje, poraze i zablude. Plodnost posuta hladnoćom, nije onaj savršeni dar, već teška zabrana.
Sad osjećam izbrisanu zabludu naših predaka. Neoživljeni prodiru sa suncem koje se prosulo po Zemlji upravo. To su naši premoćni protivnici. Lutaju mojim mislima, ostavljaju prozirne tragove, dok ja stvaram svojim prstima i ne vraćam se u nepovrat.
Dopustite mi da pobijedim! Imam kabanicu nedodirljivosti na sebi, proći ću netaknuta. Znam dočekat će me poraz i podsmjeh. Kažem vam, srušit ću taj zid utvara i sagraditi zid želja.
Mislite, najbolje sam već rekla?! Kakva greška!
Budite posada nesuvislih priča, plivajte morima, vozite zorom, jer drugačije bit ćete previše ugroženi sa tamnim kolutovima ispod očiju.
Nepoznato vam je lice moje, no svejedno mi trubite iz daljine za pozdrav.
Tko će pobijediti u doigravanju??! Poslovična mudrost, razum ili srce??! Tko će prekoračiti, stupajući u ritmu željni kraja, željni kralja?!?
 
 
...jer život je lijep bez obzira na sve...
 
 

javi seee, nisam lažov.

i ovo je zvijezda..

Užitak te čitati :-)).

Bome je! Sve dok ovakvih postova. Još se nađe.