Letim, zivim, ljubim jos i sad

Sretan sam, toliko, koliko ne ovisim o drugima. No, moja ljubav me tjera u ovisnost o tebi. Moja potreba za ljubavi me cini sputanim, nespretnim, slabim.
Kada sam sam, cinim sve sto hocu...i sve mogu uciniti...samo nebo mi je granica. Kada tebe ljubim, ti si moje nebo.
Cim otvorim oci, ugledam svijet. A svijet mi se smjeska vragolasto...zavodljivo...privlaci me, doziva. Kada ugledam tebe, nasmijesim se vragolasto...zavodljivo...rado bih te k meni privukao, da budes moj cijeli svijet i da budem tvoj cijeli svijet.
Kada sklopim oci i osluhnem, cujem pjesmu ptica, razgovor, sum vjetra, brujanje motora u daljini. Kada zacujem tvoj glas, usne mi se razvuku u osmijeh, srce mi zaigra i sve drugo oko mene postaje nebitno - nestane...
Miris socne prirode, koja se u proljece budi, me ispunjava srecom i zivotom. Kada ga udahnem, kao da malo jos porastem...osjetim u tom trenu, koliko mnogo sam i ja dio te prirode, pun energije, zeljan rasta, nemiran. Kada udahnem reski i i njezni miris tvoje kose, tvoga vrata, tebe - ostane mi samo jedna misao jos u glavi...imati, tebe moram imati!
Sretan sam...toliko, koliko ne ovisim o tebi...dok god me ne volis i ne grlis i ne ljubis. Sretan sam, kada me poljubis, kada si samo moja i kada sam ja - samo tvoj.
 

činiš se neodlučan

Iako te strah ovisnosti divim se tvojoj hrabrosti da si to priznaš jer pripadati voljenom biću je predivno!

Nije me strah, i nisam neodlucan, no u meni se sjedinjuju istovremeno i zudnja za slobodom i potreba, da nekome "pripadam".

..poznati su mi ti tvoji osjećaji..jako jako dobro i sama prolazim kroz to...a mi nemamo mjeru u ničemu..pogotovo u ljubavi...slušaj svoje srce ovniću...