Letim, zivim, ljubim jos i sad

Otvorio sam oci. Smijesak mi se stvorio na licu. Onaj zadovoljni smijesak, kada znas, da na ovome svijetu postoje ljudi, kojima si drag...jako drag.
To je onaj sigurni znak, da sam u proslosti ipak nesto dobro ucinio i da cu barem u bliskoj buducnosti moci uzivati u naklonosti meni dragih ljudi. :)))
Ustao sam se i kao prvo sam pomislio na one puse i poljupce, koje sam sinoc virtualno primio. Moj osmijeh je postao jos malo siri.
Onako, vise za sebe pomislim: "Zaista, ono sto u sebi njegujem, to i raste. Voli i sebe i svijet. Voli i sebe u ovome svijetu, pa ce i drugi ljudi tebe voljeti. Barem  malo. Tek toliko, koliko ti treba, da budes sretan."
Hvala vam!

To su mambo đambo gluposti iz jeftinjačke psihologije.

Mudro zboris. Jeftin sam, ali sam sretan. :)))

....volim te ovniću...

prvi puta sam ovdje korjenu...oprosti sto tako...ali prvi dojmovi.....bravo...iz duse