ŠKOLA ZA ROMANTIČARE

Ja sad idem van Ja sad idem van i vratit ću se tek ujutro. Bit ću vani, ne čekaj me, idi spavati, ondje ćusjeditii čučati i doći ću pijan. Ja sad idem van i vratit ću se možda tek zatristo godina,pa zar je to neko vrijeme? Past ću ti na prozor u spodobi jednogbezprizornograzrokog fotona.Posadit ću se u oblikuprašine, spale nelome s cipela,na prag tvojih vrata. A ti onda ne budi zla i pusti me k sebi.Ne pravimiscene. Ljubavnikećemo pokupiti u pokrivač i izbaciti kroz prozor. I ostavit ćemo sebi svjetlo.Ma pusti me k sebi. Ma pusti me već k sebi, pa pusti me već,zašto tito toliko traje, to je nekoliko trenutaka, ma tojegrozno dugo,pa ja ću tu usahnuti umrijeti umrijetodžalosti,ma molim te ipak otvori il' ću ti ta vratarazvaliti,kožu ću ti izgrebsti, oči ću ti iskopati ljubavi moja    Jiři Sotola