putnica vremenom

****

ovo je jedan od onih dana
kada ne želim biti sama,
a svi mi idu na živce
spas su samo sunce i pivce!
šetam po kući
ubijam se u svojim mislima ludim
vrištala bi, al ne želim susjede da budim!
drugi tren mislim što ću za van obući
ne znam-kakvo vrijeme je
u sobu zatvaram se,
a kad pogledam kroz prozor
vidim samo zgrade,ružan prizor!
nema sunca koje proviruje
vidim samo na staklima odsjaje

pa se gušim, pa me guši
ti i svi i nepromišljeni mulci
što čekaju kako da se uvuku
popune tu stražnju rupu,
a pristojno ti daju ruku
valjda htjeli bi da te odvuku!

nisam kriva jer malo tražim
komad neba, sve je što mi treba
nisam kriva što ne volim
skupe aute i sve što sa tim ide
kuće, hladne betonske, velike ka' piramide
nisam kriva što volim uživat
u sebi i drugima, nemam što skrivat
što volim kad se smiješ
daje mi snagu da preživim
jer znam iza svakog kantuna ti se kriješ!

opet razmišljam o nepotrebnim stvarima
o drugim ljudima-vrlo malima
mislim se; dal ovako brže starim
Što više znam?
što više razmišljam?
tražim opravdanje za sve crne dane
mislim se i znojim,
neću da na mjestu stojim!
čak i Bogu se molim,
onda shvatim da za sebe samo ja postojim!
sve se vrti oko mene
za mene i protiv mene
pa pucam i vrištim
odlučujem da se borim,
da nešto svoje stvorim;
svoj raj,jer nije još kraj
iz pjesme ove izlazi duh taj
ko se krije-istina ga ubije!
ja nemogu više,zatvaram oči
nastavljam živjeti u onoj "lijepoj noći"

*