Letim, zivim, ljubim jos i sad

Kada lijepe rijeci u meni utihnu, tek tada cu osjetiti, koliko sam usamljen.
Stoga, ne spominjite mi tuzne rijeci. Ne pricajte mi tuzne price. Jer, ako lijepe rijeci u meni utihnu, necu niti sebe, niti druge voljeti.

Možda će riječi utihnuti kada budeš zabljesnut ljepotom? :))

Eh, to moram jos dozivjeti. :)))

Ma naviknut ćeš se već, starino :)

onda nedaj da utihnu, te lijepe riječi ;)

..i usamljenost ima svoje čari...

Na sta bih se ja to vec mogao naviknuti??? Postoje stvari, na koje se ne mogu naviknuti...ne bolje reci, na koje se niti ne zelim naviknuti.

Izida, samoća možda... usamljenost svakako nema

Od samoce me nije strah, nego od nedostatka naklonosti prema drugima...i drugih prema meni.

..tu ne možemo puno mjenjati...stvari se događaju same po sebi...sama sam,jer ne mogu biti s bilo kim,a ni s onim tko mi je u srcu....ipak,ima i drugih stvari koje vesele...

.. zasjalo je sunce :)
osvjetlilo mlado lišće na mojoj terasi!
Nije li to dobar razlog da ne čovjek ne bude osamljen?

:))))

Kako vam se mogu oduziti za vase lijepe rijeci?

..voli sebe,pa i nas...i budi vesel..

Da znas, da hocu. :)))))))

Biti sam, to je fizička situacija, stvar okolnosti i izbora, biti usamljen je stvar duha i komunikacije sa okolinom... ili ti 'lijepih riječi' kjih u tebi ima ili nema....

Udahni duboko! Oslušni zvuh tišine.
Ne zatomi nikada lijepe riječi što iz nutrine izlaze!
I misli na nas koji volimo pročitati iste.
Ne uskrati ih.

Mislim na svaku od vas, i radujem se. Hvala. :)))

pozdrav veliki :))

Veliki pozdrav i tebi draga tajanad - njegovateljice svih lijepih i dragih rijeci. :)))

dugo nisi svratio k meni...valjda si u gužvi..a tako te lijepo vidjeti :))