No Guru, No Method, No Teacher,...

Iz tanjura me promatrao pohani pureći odrezak i prateća hrpa pomfri' krumpira i tartar zosa (konfekcijskih naravno, kako bi to uopće moglo koštati 17 kn?!). Bože, kak'je to dobro,. pomislih, sreća ili priroda posla me navela u Pevec i sad ću se normalno najesti, puno prirodnije nego s onim jebenim picama i sendvičima koji mi već izlaze na usta.
Još jednom idem provjeriti novčanik, da morti nije kakva zabuna?!  Ne! Žena mi je točno izvratila osamdesetitrikune.
Sumljičavo salvetom brišući nož i viljušku istreniranim instinktom ninđe pripravnika osjetio sam poglede u svom smjeru. Damn! Morat ću pripaziti i što skuliranije jesti, inače ću ostaviti dojam utovljenog, al'izgladnjelog očajnika koji se svom silom sprema halapljivo proždrti jelo, a onda sve ljepo svinjski zaliti s pola litre piva. Uostalom namjere su mi zaista bile takove, ali čemu ostavljati takav dojam?! No «haragei» je alarmantno vrištao upozoravajući na neposrednu opasnost!
Zapravo nikad nisam bio načisto sa tim svojim instinktima i nagonima (u tom trenutku pojavila se razarajuća unutarnja misao da sam možda loš ninđin pripravnik), te ljepo odlučih jednostavno osvrnuti se oko sebe i prirodnim nagonom hijene koja se upravo sprema načeti strvinu, još pogledom provjeriti sprema li se kakova opaka  zvijerka osujetiti moj naum i želju za samoodržanjem! Đaba! Uokolo su se svi  samozadovoljno bavili sadržajima svojih tanjura i nitko mi nije posvetio niti minimum pozornosti. Nešto drugo je u pitanju!
Ukapčam sva raspoloživa čula pokušavajući manirom iskusnog yogi majstora doći do odgovora, no postajem svijestan samo razlohanog  i bolnog kičmenog kralješka. Ajd'jeb'ga, doći ću već doma i namazati bolno mjesto «deep relifom. A i serem mnogo brate mili s tim svojim instinktima, ohladiće mi se zasluženo jelo. Krećem, jedem,. ali osjećaj beštija neda mi mira.
No dakle dosta sam uspio uvodno nasrati! Krenimo konkretno. S lijeve strane, malo zaklonjene stupom (ne sjećam mu se više svrhe; noseće ili ukrasne) svako malo navirujući se, malo jedna, malo druga, dva simpatična ženska stvorenja, još simpatičnijih dimenzija, karoserije i godina proizvodnje nesumljivo su mi poklanjala pozornost.
Klasika; crno i bijelo (plavo zapravo), jing i jang, dobro i zlo, a sve u jednom krevetu. U trenu odbacujući duboko usađena ninđa pravila, čakre mi se oslobađaju i počinjem osjećati nešto drugo.
Trebao sam ga izdrkati jutros!
Nespretno jedući, mučim  se «nasađujući» viljuškom pomfri' i pohovanu ćurku, umačući ih u tartar (u mašti nasađujući i umačući naizmjenično nešto drugo), nezgrapno pokušavam što elegantnije sve strpati u usta, pritom ostati dostojanstven, neuflekan  i «u igri». Izgleda, ide mi dobro. Pogledima se pridružuju široki osmjesi na koje punih ustiju pokušam odgovoriti. To već uzrokuje otvoren smijeh i njihove međusobne komentare.
No dobro, barem sam uzeo nešto što mogu pojesti nožem i viljuškom. Ne srčem, jelo nema tenziju cijeđenja, proljevanja, skakanja, farbanja!
Ohrabren uzimam ukručen štapić prženog krumpira, umačem ga u tartar, slowli stavljajući ga u senzualno rastvorena usta. Luis Lumiere je pičkin dim za mene! Ovog kadra se niti Kim Basinger, niti Miki Rourke u «9 i pol tjedana» nebi posramili.
No treba požuriti. Nisam siguran koliko je to neverbalan flert, a koliko se zaista nešto može napraviti, tako da odustajem od slow moušna.Kao nezaintersirano nastojim što manje gledati prema njima, što spretnije i brže pojesti, prikupljajuči pri tome hrabrosti i stvarajući virtualan scenarij  «uleta» u glavi. Prokleti konobar koji im naplaćuje me  preduhitri. Izgleda da nemaju strpljenja, al'nema veze, meni je ego naras'o do jaja. Klasika. Narajcaju pa uzmaknu (pitajte mog druga kljastoga, on će vam iscrpno ispričati o uzmicanju, ako već ne o tomu možda o čemu drugom), jebi ga.
Ono što me malo uznemirilo kada su ustale i krenule ka izlazu (osim kompletne vidljive figure) je ponovno upućen pogled koji je ovaj put nekako čudno prelazio iznad moje glave, ne dodirujući me. Pogledom udesno, vidio sam crnca koji je ustao, dohvatio svoju tacnu, odnio je do pokretnog stalka za korišteno suđe te požurio prema izlazu.
Nekako mi se vidi da nije imao nikakve namjere šopingirati

bar si se nažderkal a na trenutak i poželjnim osjetil:))

bas si nesto gledam, mozda bi naslov trebao biti "mindžin pripravnik":)

he, he, he. mislila sam da se ovo samo meni događa. :)

Super :)))).Jeb ga stari :)

je, i meni kruli v želucu