Čuvaj se ranjenog vepra

Sreća dolazi iznutra
 
Često samu sebe iznenadim silinom osjećaja blagosti koju izaziva sama pomisao na njega. Kada razmišljam o sebi i svojim potrebama, te se misli svedu na želju da ga iznenadim, razveselim, usrećim i tada mi je srce na mjestu, tada sam mirna i zadovoljna. Još uvijek mi je teško vjerovati da je sve ovo istina…. Zašto je tako teško vjerovati u dobro? U nešto pozitivno i lijepo. U iskrenost i nježnost, u ljubav?
 
Od kada ga znam, nije napravio ništa čime bi me uvrijedio, razočarao… samo je svakim danom sve nježniji, brižniji i draži. Trudim se biti optimist, trudim se biti otvorena i puna povjerenja, a često sumnjam u sve. Zašto je tako jednostavno napisati tekst pun boli, pun suza i čupanja kose ;) a kad je sreća u pitanju, nedostaje mi riječi? Sretna sam. Prošli su mjeseci i mjeseci uvjeravanja same sebe da mi nitko ne treba, da mogu biti sama, da se sreća nalazi unutra, u meni.. da sam sretna jer imam zdravi razum, jer nisam bolesna… Nisam se osjećala ispunjenom i voljenom, nisam iščekivala susret, nisam se veselila nekoj bezazlenoj šetnji po Jarunu… nisam imala ruku za koju bi se primila, nisam imala mira. Govorila sam si da mi baš to treba, da mi treba samoća i da nema tog muškarca koji mi može okupirati pažnju… govorila sam da sam tako sretna i da ne želim promijene. A on je uporno zvao, dolazio, nisam trepnula okom dok sam ga odbijala. I najuporniji bi odustao nakon dva-tri mjeseca… ali on ne.
 
I sinoć sam se ulovila u mreži sumnji. Ležali smo u krevetu, gledali film i razgovarali… smijali se… odjednom me pitao dal znam što je najljepše… «gledati tebe kako se smiješ..» i gledam ga duboko u oči, uvjerena da mu vidim dušu, s pitanjem dal bi mi mogao lagati… sve je super, nije jednu gestu napravio koja bi opravdala moje sumnje, a opet imam strah, opet sam nesigurna, opet pišem o tome… Kroz glavu mi prolaze misli kako ljudi lažu, kako ljubav prolazi, kako ništa nije sigurno, a istovremeno ne mogu vjerovati da će doći dan kada će prestati ova nježna blagost koju mi njegova blizina osigurava. Nikada nisam upoznala nekoga ko bi mu bio barem malo sličan. Stvarno se nikada nisam ovako osjećala. I koliko god si ja govorim da sam već u životu nešto prošla, da me je život opekao, da imam zacijeljenu ranu, da se ne želim osvrtati, da ne želim žaliti, da ću gledati samo naprijed, da sam kompletnija osoba zbog svih ružnih iskustava, da sam drugačija od svih ostalih, vrijedna svakog truda i da mi ne laže, svejedno sumnjam. Svejedno se bojim… I kada ga pitam zašto mi toliko laska on veli da samo želi da shvatim koliko sam posebna i koliko mu značim. I divno mi je slušati sve to, ali istovremeno nevjerojatno. A zašto?
 
Zašto je teško u to vjerovati? Zašto ne mogu zaboraviti bol? Zašto sam ovakva? Divan je. Najdivniji čovjek ikad, a ja kao plaha kornjača. Nikako da izađem iz oklopa…. Prošla su samo dva mjeseca od kada sam ludo zaljubljena, od kada sam mu dozvolila da mi se približi, od kada smo zajedno, a imam osjećaj da samo skupa oduvijek. Kao da prije njega nitko nikada nije postojao, kao da su ti strahovi neopravdani pokušaji da mu nađem manu. Nemoguće da ih nema. I za mene je najdivniji, s najplavijim očima, s najnježnijim dodirom, s najljepšim usnama, s predivnim osmjehom, najduhovitiji, naj, naj u svemu. Bojim se tog osjećaja pripadanja. Zašto se ne mogu jednostavno prepustiti?! Zašto se pojavi grozan strah kada osjećam da više nemam kontrolu nad osjećajima? Zašto sam nesigurna? Zašto se pitam ovakva izlizana pitanja? Zašto ako sam sretna s njim… Što je sreća uopće? za mene sada ne postoji alternativa. To je to... Mala se dala ;)) 
 

to je to draga ,,uzivaj i ne boj se ,ma sto bilo ,ne razmislja previse sta bi biloili sta ce biti ,nego ga voli i budi mu zahvalna za te divne osjecaje ,i za to sto mu mozes pruziti ,,,jednostavno zivi ,,,jer i ova gospodicna dole rece ,nikada vise nece biti tako lijepo ,i ne skracuj si dozivljaj i srecu ,,,i oslobodi se glupih sumnji ,,,vi ste skupa ,i uzivajte ,i njegujte to sto imate pa nece niti proci ,,,ako se dovoljno budete trudili ,,,obadvoje ,,,budi sretna ,,,ja da imam takvo nesto znao bih kako bih to izrekao svom partneru ,,,i pokazao mu ,,,eh ,,,nemas pojma kako je to rijetko ,a ti se zamaras nepotrebnim mislima ,,,BOZE ;;;;