Tebi...
Toplina tvojih riječi zagrlila je moje srce, moju dušu. Trenutno. Osjetila sam neku čudnu ljudsku toplinu koja je iznikla iz tvojih misli. I zato tebi pišem... neka i moje riječi zagrle tvoju dušu. Kao što su tvoje zagrlile moju. Jednom ćeš ih već pročitati. Znaš, nekada nekoliko toplih riječi uvijek dobro dođe u ovom ubrzanom ritmu života. Uvijek i svugdje. Imaju moć koja može trajati danima. Ispunjaju čovjeka iznutra...
Zapleši noćas veseli ples na proljetnoj kiši. Šum valova koji se izvijaju u ritmu vjetra nek pokažu ti put u beskraj. Raširi svoja jedra i uhvati vjetar punim plućima. Neka ti pogled u nebo ne zatvori oči ili ograniči pogled. Prejako sunce zna biti štetno. Ponekad. Ja sam to naučila. Ali ponekad ti sunce daje ono što nitko drugi ne može. Pod svojim okriljem grije i voli čitav svijet....
26.05.2008. u 10:54 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara