Dani i noći

neki dan ponovno odgledan, iz moje sadašnje životne stvarnosti sjećam se svog prvog gledanja tog filma i načina na koji sam ga tada vidjela
sjećam se koliko sam ljuta bila na njega kada je otišao, kada je nestao onako pod tom muškom fantazijom : Moram...
i njenog očaja kada ga je pustila
o kako sam ja tada dobro razumjela njen očaj
i kako mi je poznat bio njegov moram
i mislim... trebali bi s lakoćom puštati svakom njegove izbore, čak i kada ti izbori za nas znače onakav očaj od kojeg želiš vrištati ali ne možeš jer sva snaga ti je otišla u rastanak
razmišljam o puštanju i o slobodi
o mojem pravu na tu slobodu i kako bih ja sada lako rekla : Moram vidjeti dragi, što ima tamo... I samo skliznula u dubinu samo mojeg svijeta. Samo.. ja sam žena. S djecom. S praktičnim potrebama i obavezama.
Postoje stvari koje se moraju. Ali one nisu uzimanje slobode. One su: uzimanje slobode, pod danim ograničenjima i okolnostima.Sve je drugo jako, jako sebično i ne vodi slobodi nego njenoj iluziji.
 
još uvijek sam ljuta kad vidim kako ga je pustila
još uvijek sam ljuta kad vidim kako je otišao
i nekako mislim si.. pa naravno da bih i ja rado bila slobodna delfinka u plavetnilu mog svijeta
ali imam noge
i moram hodati
po Zemlji

negdje sam pročito:"...ako nekog iskreno voliš, daj mu slobodu da ide kamo želi, ako se vrati onda je zauvjek tvoj, a ako se ne vrati onda nikada ni nije bio tvoj."

nema toga tko je "naš" ili "moj".. to ne postoji

imati samo sebe već je beskonačno puno

Ti jesi slobodna delfinka, jer sloboda je stanje duha.