Zašto ne?

Upaljač nema bez razloga, okidač, odponac, trigger.. Jutros se pokazao vrsnim asocijativnim okidačem.
Kolegica u čijoj kancelariji redovno pijemo jutarnju kavu nije se pojavila, i tako, promijenimo lokaciju, današnja bjaše soba IT-ovaca. Jedan je na godišnjem, manje nas je, uobičajena se, uglavnom na seksualnosti i međusobnom podjebavanju bazirana koncepcija razgovora donekle vuče, a i malo smo svi grogi od ovog neprestajućeg pljuska.Dobra prilika da dotjeram nokte uz čašicu šepajućeg small-talka. Odem u kancelariju po rašpu i lak. Vratim se, isučem rašpu, tražim upaljač, ostao je u torbi.
Kolega ima upaljač, dodaje mi ga. Upaljač, žuto-narančast, proziran. Bijelim slovima logo picerije Delfino, s na upaljaču bijelim slovima navedenim ispostavama u Lovranu i Rijeci.
I to me sjeti da sam nedavno u jednoj ispostavi bila, a na drugu sasvim slučajno nabasala.
Volim kad me slučaj, slučajno kao što to već čovjek od njega i očekuje, slučajno zvekne nekom reminiscencijicom...

Što kad slučaj probudi neka , ne baš lijepa i ugodna sjećanja?

Ne znam što ti, ja ih pustim da me obuzmu ako sam došla do stanja da mogu podnijet boravit u tim uspomenama. Ako još nisam, nastojim zaokupit pažnju drugim stvarima

"In case I don't see you:good afternoon,good evening and good night!"('The Truman's Show',1991)

1998,prebrz prst-trigger :)

Adagio, stari cross-blogeru;-), hvala ti na info:-*:-)

Pleasure is mine.

i mene je zveknulo citajuc ovo...