putnica vremenom

*****************

Hodala sam iza nje poput nekog stranca. "Udebljala se!"- promislila sam... Ali nekako u tom trenu bila je savršena, jer je znam istinski. Volim je isto tako! Pustila sam je da hoda ispred mene, istovremeno sam htjela pobjeći, ali baš je bilo dobro gledati je opet, bar na minutu.
Ne znam što bi je pitala! Nije me vidjela, žurila je kući pretpostavljam.
Prijateljicom je još zovem, mada nas je, sve što ja jesam i što ona je, rastavilo... U svojoj glavi sam se pitala "Kako je? Šta radi?", zamišljala sam kako bi se okrenula, a ja nasmijala i sve bi se znalo u tom trenutku! Htjela sam joj oči vidjeti, da me podsjeti!
Tada je ona skrenula desno, a ja nastavila ravno...Kao da sam je ispratila, a ona ni nezna!
Ispratila sam prošlost kući, nečujno, skrivečki... Kako i trebam.
"Kako se godine druženja svedu na ovo!?!" -prošlo mi je kroz glavu. Odgovor je bio nebitan.

Od nje, najbolje sam već ukrala!

********************

...tek ova lijepa misao: "There comes a pointin your life when you realize who matters, who never did, who won't anymore, and who always will.So, don't worry about people from your past...ther's a reason why they didn't make it to your future..."
:)))

ni primjetila nisi da te prošlost stalno slijedi..probaj joj pobjeći..

:)))