Zašto ne?

Bukvalno. Ne želim je zbog kobase, buta ni karea. Želim je zbog njene svinjske osobnosti.
Kao i sve velike ideje, i ideja o svinji ušla je na mala vrata.
Scena prva:(očekujete naš susret,ali jok!:-))Gluho doba noći. Šaram. Ooops, gle na nekom animal programu praščići. Emisija o PTSP-u u prasadi rođene u nesretnoj inkarnaciji prasadi za klanje. Gledam. Zanima me. Zadnja scena emisije, koka, prasica zapravo, svojih 300 kila, brkata i dlakava leži na kauču i s velikim interesom prati odjavnu šicu iste emisije.
Scena druga:Rutinska kava s mamom. Mama ima prijateljicu V. Prijateljica V. je razvedena i nema di je nema. Jedna od onih ženskih što vam pozvoni na vrata nakon što se niste vidli par mjeseci ili godina (svejedno-ne čini razliku) uđe i kaže-"Joj baš sam vam bila u kvartu i imala rupu od 2 sata pa sam vas se sjetila i navratila..". Enihau, možda zvuči iritantno, al V. je zapravo jedna po definiciji-draga žena.Dakle, mama na kavi samnom priča kako joj je V. na kavi s njom prepričala zgodu. Zgoda je nastala nakon otvorenja neke izložbe, instalacije čega li već koja se postavljala/instalirala/što li već u Sesvetama ili slično.Nakon uspješnog postavljanja/instaliranja/čega li već, anonimni umjetnik, autor, instalater, što li već pozove svekoliku prisutnu svitu doma "na još jednu čašicu". Ništa ne miriše na incident. Ulaskom u dnevni boravak u koji društvo uvodi domaćica, V. ugledava ležeću uza zid svinju. Onu s odjavne špice moje emisije. 300-kilsku. brkatu i kosmatu. Na njeno pitanje (jer teško je i odabrati i postaviti pravo pitanje u tim i takim okolnostima:-)): "Je li živa?", domaćica smireno odgovara: "Je,je kako da ne, ljubomorna je što imamo goste pa se pravi da spava". Kraj scene druge.
Scena treća:Slučaj je htio (ništa bez njega:-)), da čovjek uz janjetinu iznad Obrovca nudi i obilazak malog improviziranog zoološkog vrta. Curiosity killed a cat-ajmo! Ok, nojevi, zečevi, papige, labudi, magarci i .. i... SVINJICE! Vijetnamske. Male, slatke, friendly, pri čemu je i jedna trudna (ženska, vjerojatno:-)).
To je zapečatilo asocijativnu trilogiju. Kako moja pratnja nikad nije ostvarivala moje želje koje su se kosile s vlastitim interesima (a briga o jednoj mogla bi doć iz fonda vremena namijenjenoj drugoj, a to, naravno nijedna svinja ne voli:-)), moja živo izverbalizirana želja za svinjom, ostala je, očekivano-neuslišena. Ukratko: trenutno sam bez svinje-ijedne.
Konkretno, željela bih vijetnamsku:-)

a što fali domaćoj,hrv....ili uvoznoj jorkširskoj??..ali ipak domaće je domaće....

leži i ljubomorna se pravi da spava aaaaaaa---umreću od smjeha i ja bi jednu gicku od 250 kila joj kak bi je obukla štiklice, mašnica na uheka, ruž na usta, oprosti ajvica nije mi svojstveno ali kad spomeneš svinje sva se raznježim

Smarti, sam ti daj, svi se mi raznježimo na svinjice:-)

inspektore, niš, možda čak ima i previše :-P

jao bući bući rokić rok

anita se zove restoran...i meni drga lokacija vezano za uspomene

Cijelo vrijeme, naivnošću 2mjesečnog praseta, iščekujem da mi se netko pojavi sa svinjom, ali, vidim, nikom nije do toga da mene učini jednom pravom, ispunjenom, svinji posvećenoj svinjaricom.. kako je surov ovaj svijet... :-':-)