ovo je naslov mog web loga

Kao i svaki prosječni student dođoš čiji tajo ne gonja skupa kola i ne lufta guzu na povjetarcu plavog mora i ja sam prisiljena živjeti kao podstanar. U ovih 6-7 godina uvjerila sam se da pripadam onim sretnicima koji baš nisu imali puno problema u nalaženju nekog jeftinijeg i više manje solidnog stančića (čitaj nema žohara i ostalih egzotičnih kućnih ljubimaca). Nažalost moja gazdarica koju u 4 godine kako živim u istom stanu NIKADA nisam vidjela prodaje stan i ja sam prisiljena sviti svoje gnjezdašce negdje drugdje. Nakon brižljivog planiranja i drastičnih rezanja budžeta, odlučih skupa s prijateljicom o nekakvoj okvirnoj cijeni koju smo spremne plaćati za kakvu-takvu gajbu. I tako uputile se mi u listanje Plavog oglasnika, izbjegavajući Dubravu (no hard feelings), a bome i Novi ZG (previše mi je klaustrofobičan-ja sam dijete sa sela :)).
Došavši u ulicu u kojoj je trebao biti stan s kvalitetama koje su približno odgovarale našem htijenju i potrebama, jelte, nađosmo se ispred dvije kuće koje su nosile brojeve, recimo 12A i 12B. 12A je bila solidna kućica, dok se ispred 12B nalazila sva krama namještaja ovog svijeta. Naravno da se glava ponosnog vlasnika ukazala na vratima ove druge kuće. Zgužvanog lica i isto tako zgužvane majice (jaja na oko za doručak) pokušao se ljubazno nasmiještiti-to je vidno bila neprirodna kretnja za njega. Stan je najblaže moguće rečeno bio shit na kvadrat. Osnovni namještaj bila su dva kreveta (u svakoj sobi po jedan), kuhinjski pod goli beton, kupatilo s prozorom i izlaznim VRATIMA na dvorište (vjerojatno ako mu se pripiša dok šeta po vrtu pa da ne mora čak sve do prvog kata već svrati kod nas pa usput i na kavu, pa i na...). Prijateljica se ljubazno nasmiješila i prosula tvrdnju-«vidim da još sređujete stan « . Tip ju je začuđeno pogledao s vidnim tiltom u očima, kao pa stan je sređen, ali on će evo baš istog trena otići i kupiti još šta bude trebalo-kakav krevet, možda?
«A šta je s rupom u vratima?»- moja prijateljica, koja još uvijek nije skidala pristojan smiješak s lica. Naime, ukoliko ste bili dovoljne kilaže mogli ste iz jedne sobe u drugu proći bez da imalo otvarate vrata-kroz dotičnu rupu.
Ne moram naglašavati kako se domaćin našao uvrijeđen zbog ove nadasve pristojne zamjerke moje frendice i svojim korpulentnim tijelom zagradio izlazna vrata. Sva sreća, nije pokušao utjerati danak u krvi....Nakon što nam je ovaj mali posjet utjerao strah u kosti odlučile smo da je s potragom za taj dan dosta.....i sjele u obližnji kafić na kavu uz dvosatno razglabanje o teškoj situaciji u Hrvatskoj....:)))

steta sto niste u vrsaru ,,,tamo je lakse naci nesto dobro ,,,

Ajoj... ne želim biti pesimistična, ali mnogo će te muka proći. Ja sam krv... hm, da, ne želim vas ukleti

za krepat. hm. ja tražim cimericu. stan više manje fin i pristojan.