Zašto ne?

Rijetko se, vrlo rijetko dešava da mi muškarac (žena još rjeđe, zadnja u tramvaju broj 12 u zadnjim kolima jedne zimske večeri 92e na 93u...:-)) pristupi s namjerom da zapodjene neki kontakt samnom iz golog afiniteta.
Pitaju me ljudi, gdje je Crnčićeva, pitaju me i znam li u kojoj smo parkirnoj zoni, pitaju me koliko je sati, pitaju me, čak vrlo često dal imam 2 kune ili želim li da mi se gata (valjda moj izraz lica odaje da ću se lako oprostit od neke love i time podržati budžet pripadnika segregirane nacionalne manjine il pregladnjele hrvatske većine..) i pogledavaju me, i mjerkaju često, ispod oka pomno me proučavajući poglavito na dane moje osobite odjevne kreativnosti, al ne dešava se ono između toga. Da me netko ubere okom i onda mi pristupi.
A sinoć se to desilo.
Izašla sam iz auta i pristupila bankomatu Erste banke oko pol 11 navečer. Kišilo je, Lena me čekala u autu. Žurilo mi se. Maksimirskom su prolazile čete obnevidjelih alkoholiziranih sugrađana, posrčući i guturalno se glasajući. Tutnem karticu i bankomat počne varit je i kontat hoće li mi pružit traženo ili ne. Sjetim se da mi je taj isti bankomat jednom karticu zadržao kojih 3-4 duuge minute i vuuuš krene me oblijevat hladan znoj, već vrtim film.. di je najbliža poslovnica mi Erstea s posla, da tam sutra odem tražit svoju karticu koju će ovaj zločesti bankomat ne vratiti mi sada..  No nakon minute-dvje, bankomat pokaže dozu ljudskosti i pruži mi u transakciji slijedeći očekivani ekran: "unesite PIN". Unesem "1" i prene me glas koji mi dolazi s leđa/ boka tj. zapad/jugo-zapad. Veli glas: "Oprostite, snimio sam Vas dolazeći i ne mogu, ma vraga ne mogu, mogu, al ne želim.. dakle ne želim se suzdržati a da Vam ne kažem da je predivno, ma pravi odmor za oči i dušu, nakon masa svih ovih na isti kalup izgledajućijh djevojaka koje su skakale na trgu oko mene, obučenih po modelu ili kockasto ili spickane strogo-kaj-je-inn, nabasat na ovako raskošno lijepu urbanu ženu s tako osobenim individualnim stilom koja je tako jebeno evidentno potpuno u nekom svom filmu i opće ne zna da se tu ikakva tekma desila..".  Zbunim se u mjeri da ne nastavim unosit 3u znamenku. Već tako stojimo trenutak-dva u troje, lik, bankomat i ja. Slijedeća senzacija je olfaktilna, snažan miris piva. Onda vidim da jedva stoji makar je došao na biciklu i bio u stanju reći što mi je netom rekao.. I-prasnem u smijeh. Smijem se ko luda. I smije se lik i smijem se ja. I smijemo se tako neko vrijeme..:-)))
Lijepa zgoda.

imaš koju kunu viška.??????

zanimljivo kako nas različitost...osupnjuje...a trebalo bi biti obrnuto...svi ovi spermići koji nalikuju jaje jajetu...kako na tv, novinama etc...to bi trebalo...čuditi! kako samo mogu. biti tako...isti?

ja se uopće ničeg ne sjećam :-))

faitas, šikni mi na PP broj tekućeg:-P:-)

..dugo nisam čitala tako duhovit, plastičan blog..."ma šta čitala, hodala"..:)))

hahahhaa- pa nisam još vesla sisal..

"...to bi trebalo...čuditi! kako samo mogu. biti tako...isti? " puno je tu truda, vremena i novaca ulozeno nike na tim projektima istosti:-)

fala ewita:-)

:)