batler

Danas, vidjela je njegove oči, zelene, duboke, nasmiješene. Te oči koje je najviše voljela, za kojima je noćima plakala, gledale su je kao da ju prvi put u životu vide. I vidjele su je prvi puta jer to su bile oči njegovog djeteta.
 
Ne zna zašto joj je prišla, zašto ju je otišla pozdraviti, zašto je popričala s njom. Ne zna!!!! Bila je to nesvijesna reakcija kada ju je ugledala. Tek kada joj je glas počeo treperiti shvatila je da se nalazi pred njom, ženom koja se udala za njezinu ljubav i rodila mu dijete. Opet se je osjećala kao i one godine kada je napuštala svoj grad, svoje prijatelje zbog boli koju je osjećala nakon njihovog rastanka.
 
Mislila je da će ona biti ta, majka, žena, prijatelj. Ali, što to znači misliti, tja i on je tako mislio. Opet joj je prokrvarilo srce po tko zna koji put.
 
Danas, nakon susreta s njom, ona ima čisto srce i laku dušu jer svojim prilaskom njoj oprostila je sebi što ga nije bolje razumijela, njoj što ga je zavela i njemu što je bio zaveden.
 

Hej,vatrena, zadnja rečenica ti je krasna!Kidam :)

:))) Da ga je barem lupila toljagom po glavi, nakon čega bi otvorio oči te vidio nju kako izgleda. Tada bi kidnuo. Ne vodo, lupila ga je sa vrećama novčanica i inim bogatstvom (materijalnim) što ga je ostavilo bez daha. Ja ga ne opravdavam. To je on, takav je on. A meni su se otvorille oči te vidjeh bogatstvo koje je meni donešeno. Čisto srce!!!! I hvala Bogu što je tako jer moji puti i sanje su sasvim nešto drugo.