:-)))))

 
 
Danas popodne sam otišla u šetnju..na rijeku Savu, na jednu stijenu kamo sam odlazila dok sam bila klinka, razbistriti misli..iznenadila sam se da je na stijeni i dalje urezano T+M
Kako je tada sve bilo jednostavno..uspomene su me jednostavno preplavile..T+M..prva ljubav…bilo je najvažnije da me pogleda..i onda bi nas dvije (moja najbolja prijateljica i ja) samo o tome pričale..pa onda kao fol, slučajni susreti u hodniku škole..
ne, nikako nisam znala da „a“ razred ima taj sat povijest..i da će on proći tim hodnikom, kao što nisam ni znala da on uvijek zadnji izlazi iz učionice..kao da nismo svi bili isti…
A danas?? 
Sve je tako komplicirano..tako proračunato..danas te volim zato što mi to tako paše..a sutra mi ne trebaš pa te više ne volim…danas budi mi blizu jer te trebam..sutra te ne trebam pa se makni..i onda kažu da je to život..
 

...i nakon svega,ovo če srce ponovo se dići..kao fenix...

nažalost...ništa više nije isto, ali ni mi nismo...oni od - jučer...

moram vjerovati u to sanjaru, da će manje boljeti :))

u pravu si tasha..odrasli ljudi su tako komplicirani...

Svi bi samo uzimali a nitko ništa nebi dao . Kada bi sve bilo kako mi želimo, svijet bi već davno stao !

ne bi stao..samo bi bio ljepši.

Egzibicionisti bi goli hodali ulicom , narkomani se drogirali pred djecom , pedofili sačekivali djecu pred vrtićima , političari javno lagali i smješkali se ... Hej , pa već jest tako !