Žene koje lažu – ne pomažu
Često u kontakt emisijama s poznatim ljudima iz javnog života, političarima, pjevačima i pjevačicama, manekenkama, poduzetnicima, razgovor završava općenitim pitanjem: kako uspijevate pomiriti poslovne obaveze i obiteljski život? Najčešće su takva pitanja postavljena ženama koje uz obitelj imaju i zahtjevne karijere. Iako je već i to način da nam se da do znanja da su obiteljske obaveze više ženski nego muški problem, nimalo se ne ljutim na novinare koji postavljaju takva glupa pitanja. Oni samo slijede obrazac u društvu ili time popunjavaju prostor u programu jer se prethodno nisu dovoljno dobro pripremili za sugovornika. S druge strane, razljute me sugovornice svojim blesavim odgovorom da su uz puno truda uspjele funkcionirati kao majke, supruge i žene od karijere. Od takvog mi se odgovora jednostavno povraća.
Nikad nisam uspjela shvatiti uzimaju li takve žene neku vrstu droge koja im prereže sve veze s realnošću ili samo jednostavno uvjerljivo lažu. Baš nitko na svijetu me ne može uvjeriti da žena koja radi ustrajno po 10 ili 12 sati na dan na svom poslovnom probitku, ostalih 12 sati može biti isto tako odlična supruga i majka, a da ne koristi baby sittericu, spremačicu ili kućnu pomoćnicu. Isto tako, ne vjerujem da uz sebe imaju muškarce koji su odlučili na štetu svoje karijere preuzeti dio kućanskih zadataka. Pa kako onda to funkcionira? Dok se one furaju na "sve mogu jer sam dobro organizirana", ostale jadnice, koje gledaju takve žene na malim ekranima i u raznim časopisima, barem si jednom postave pitanje: zašto ja ne mogu! Nemojte se živcirati, ne možete to jer je to jednostavno grozna ženska laž! Ako ste sasvim normalna žena, koja radi osam sati na dan, ima dvoje djece i supruga, sasvim je normalna stvar da vam uvijek fali vremena za peglanje, dovršavanje školskih zadaća ili vaše male hobije. Većina žena, tek kada djeca postanu samostalnija, počinje uživati u stvarima koje čini sama za sebe, ali do tada prođe jako puno vremena koje nas sasvim iscrpi.
Tada, umjesto da ponovo počnemo uživati u nekom sportu iz mladosti, slikanju, pisanju ili izradi ručnih radova, jednostavno smo previše istrošene i umorne. Žena ne može sve! Barem ne sve što joj je društvo nametnulo kao imperativ uspješnosti. U toj utrci uvijek netko pati, suprug, djeca ili naša kreativnost. Izjave medijskih lažljivica da je to moguće štete svima. Muškarcima koji barem jednom pomisle da bi i njihove žene mogle biti TV-supermenke i ženama koje su odlučile drugačije organizirati život i zbog takvih izjava osjećaju barem malu grižnju savjesti. Nemojte mi sad predbacivati priče tipa Oprah Show o ženama koje su 40-oj upisale fakultet, postale direktorice ili sasvim izmijenile svoj život kućanice ili domaćice. Mi nismo Amerika i nećemo to nikada biti. Kod nas ne postoji tisuću verificiranih večernjih škola i tečajeva koji bi vam omogućili da i sa 40 (kad su djeca već relativno samostalna) razmišljate ili ostvarite dugo željeni poslovni probitak. Kod nas još uvijek nije normalno da imamo spremačice koje bi nam ostavile više vremena za nas same i za ostale iz naše obitelji. Stigle smo tek do stupnja kada je stroj za suđe normalna stvar… A to je miljama daleko od Amerike. Istina je da je pozadina cijele problematike prvenstveno materijalne prirode. Svi to znamo, a TV-supermenke nam svojim izjavama u tome ne pomažu. Realnije bi bilo da priznaju kako im to uspijeva, ali, koliko znam, ni jedna od njih nije dala precizni recept kako to provesti u praksu. One su uspjele i svoju tajnu skrivaju poput Svetog Grala. Zašto? Zato što im to osigurava divljenje i skrivene simpatije svih normalnih žena koje za takvo nešto nisu imale ni hrabrosti niti mogućnosti.
Takvim glupostima navode većinu žena da pomisle kako to što se one više brinu o djeci, kućanstvu i obitelji, a manje o karijeri, znači da nisu dovoljno dobre ili dovoljno uspješne. Ali neke od njih koje su upravo u tome prave supermenke za mene su ne samo uspješne nego i vrijedne divljenja. Sretala sam žene koje su se odlučile posvetiti mnogobrojnoj obitelji i suprugu i, vjerujte mi, nisu mi izgledale nimalo nesretne, depresivne ili nezadovoljne. Neke žene uživaju upravo u tome i rade to tako dobro da bi se ostale mogle posramiti. I to je njihova karijera! Ne viđam ih u novinama, ni na TV-u, srećem ih u parkovima, robnim centrima i kod doktora, a one zavređuju više, puno više pažnje. Kad bih morala nabrojiti sve ženske laži koje najviše štete upravo ženama, ne bi mi bila dostatna samo kolumna već roman od 200 stranica. Ali evo još jedne veoma poznate: žena nikada nije dovoljno mršava ni dovoljno bogata! Ma daj, nemojte me zezati da je baš ovakvu definiciju izrekla jedna žena. Poruka je, drage moje čitateljice, da možemo beskrajno filozofirati, ali nikada nismo dovoljno dobre. Strašno edukativna izjava, pravi način da od vas napravi samostalnu osobu punu vjere u sebe. Svi muški verbalni niski udarci podnose se lakše nego oni koji dolaze iz ženskih usta. Muškarci su muškarci i neki put kad nas i podcjenjuju nisu ni upola tako opaki kao kada to čine žene.
Žena je često ženi najbolji prijatelj, ali i najgori mogući neprijatelj. Razmislite o tome kada idući put budete komentirali izgled, ponašanje ili pothvat neke žene. Razmislite, nabrojite do deset i budite malo obzirnije.
04.07.2008. u 19:21 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar