Letim, zivim, ljubim jos i sad

Tuzna si i sama si. U daljini tesko bruji veliki grad. Ovdje u tihom predgradju, polako gasnu svjetla. Tek tu i tamo poneki prozor jos svijetli prigusenim plavicastim sjajem - to susjedi jos gledaju posljednje vijesti ili neku jeftinu sapunicu.
Dah ti je tezak i usporen. Osjecas...ne...ti znas, da vise nemas snage dovrsiti zapoceto. A nemir ti ne da zaspati...pocinuti i odahnuti.
Danas si opet bezbrojne uzdahe muskarcima izmamila, njihovu zudnju i mastu zagolicala, pa opet, nakon svega - ti ostajes sama...pred praznim ekranom - sa tugom u mislima...sjecanjem na neka ljepsa vremena.
A ja, pisem ova slova, ove rijeci...ostavljam tragove, kako bih spasio ovu njeznost, koju osjecam prema tebi.
Pisem, da ne bih vristao...do bola.
"Najljepsa si!"
"Najdraza si!"
"Jedina si...koja srecu zasluzuje!"
Tvoj krevet je hladan, a ti zudis za vatrom...vatrom ljubavi...jedne i jedine, najvece, iskrene, nepatvorene.
Zeljela bi, da te neko zagrli...da budes samo necija i jedina.
Ne. On te nije volio. Nije to znao, ili nije umjeo. Jednostavno - on nije...nikada.
Ja bih te volio, ljubio, grlio. Ja bih...
Hajde sada na pocinak. Sutra je novi dan - nova sreca i jos samo malo tuge. Obrisi tu posljednju suzicu sa obraza. Nije tvoje lice stvoreno za plakanje. Nisi ti rodjena za tugovanje.
Na kraju svake ljubavi ostaje tek jedna...posljednja suza...i mir. Oprostaj je ono sto nam daje snagu. Oprosti njemu. Oprosti sebi...i...oprosti meni, sto ti naklonost pruzam, iako je ne zelis u ovom trenu.
Tuzna si i sama si. U daljini tesko bruji veliki grad. Ovdje u tihom predgradju, polako gasnu svjetla. I, poneka zvijezda treperi u beskraju. Nasmijesi se. Budi sretna, barem toliko, koliko ti ja to zelim...draga...najdraza.

ah, kako lijepo

Nasmijesi se. Budi sretna... :)))

smijem se, mada me ne voli više

lijepi su stihovi... :))

Lijepi su i osjecaji. :)))

čuvaj tu naklonost... trebar će joj, a i tebe očito ispunjava:)

zašto, kada nekog volimo, toliko boli??zašto uvijek moramo ostati sami sa srcem u rukama, koje pokušavamo zaljećiti..??? nadam se,radi tebe, da ona zna koliko ima sreće što ju voliš :)

Oh TAAJAANAAAAAA, nemoj tako. :((( Ljubav ne boli. Ljubav je lijepa, zato sto nam daje krila, zato sto nas cini ljudskim, zato sto nas cini i ranjivim i lijepim. Mozda poneki rastanak boli. Mozda boli tuga, zbog gubitka voljene osobe. Mozda boli povrijedjena sujeta, ili vlastita iznevjerena posesivnost, ali ljubav je tek i jedino lijepa, lagana, njezna. :))))

kad bolje razmislim..u pravu si..boli onda kad ljubav ode..

divno i ... istinito...
:* :)

eh da mi je znati tko je ta sretnica??;)

Lijepo je ljubiti nekog unatoč njemu samom, to je jadan od najtežih testova naše vjere u to divno osjećanje.

otrovnica, slažem se u potpunosti...stvarno je sretnica...