FACTS OF LIFE ON THE BEACH

Sad mi je jasno zašto je pješadija najniži rod vojske.Naime,odnedavna sam pješak.
Mog četverokotačnog prijatelja napucala je teta odostraga na pješačkom.Kako je već imao generalizirane degenerativne promjene u smislu mrljice rđe tu i tamo,tragove parkiranja u uskom prostoru na loš dan i sl.upućen je autolimarskom ekvivalentu McNamara&Troy na generalno podmlađivanje i caroserija nip&tuck.Tako da se već sedam dana vozim busom i dolazim do sljećih spoznaja;
1.Jedan dio stanovnika ove zemlje još uvijek ima predrasude prema sapunu ali nemaju predrasude prema korištenju javnog prijevoza dok šire aromu stečenu tijekom više mjeseci a možda i polugodišta na topao ljetni dan.
2.Veći dio stanovnika ove zemlje ne libi se razgovarati u busu glasnoćom koja nadilazi onu u vlastitom dnevnom boravku,prisiljavajući ostalih 30 tak nesretnika da nevoljno prime u mozak informacije o njihovim doživljajima u zubara ili razvodu nekoga iz whatever pripizdine oni potječu.
3.Većina ljudi ima ton na mobitelu zbog kojeg refleksno razmišljate o krvnom deliktu.Većina ljudi u autobusu razgovara s bakom.
4.Svi,ali baš svi spuštaju sjedala do poda.
Dragi moj limeni prijatelju,ne mogu te dočekat.

Ahhhhhhhh, početniče....pričekaj (gle, kol'ko tvrdih "Č"!!)...da ti šofer navije na 220 decibela nešto što se mačem završava! A, hm, možda ti i loliš tu "muziku"?

da da odlično si to primijetio/la, a kaj se babe tiče, pa možda financira put :)