PREMA ZVIJEZDAMA

Jednom davno svi ljudski osjećaji i kvalitete nalazile su se na jednom skrivenom mjestu na zemlji.

Kada je Dosada zijevnula treći put
Ludost, uvijek tako luda, predložila:

„Hajdemo se igrati skrivača! Tko se najbolje sakrije pobjednik je među osjećajima".

Intriga je podigla desnu obrvu,a Radoznalost je ne mogavši prešutjeti zapitala:
„Skrivača? Kakva je to igra?"

„To je jedna igra", započela je objašnjavati ludost,„ u kojoj ja pokrivam oči i brojim do milion,
dok se svi ne sakrijete. Kada završim sa brojanjem polazim u potragu, i koga zadnjeg pronađem taj je pobjednik."

Entuzijazam je zaplesao, slijedilo ga je Oduševljenje.

Sreća je toliko skakala da je nagovorila na igru i Sumnju i Apatiju koju nikada ništa nije interesiralo.

Ali nisu se svi htjeli igrati.

Istina je bila protiv skrivanja. A i zašto bi se skrivala?
Ionako je uvijek na kraju svi pronađu.

Ponos je mislio da je to glupa ideja, iako ga je zapravo mučilo sto on nije bio taj koji se sjetio predložiti igru.

Oprez nije htio riskirati.

„ Jedan , dva, tri…" počela je brojati Ludost.

Prva se sakrila Lijenost, koja se samo kao i uvijek bacila pod prvim kamenom na putu.

Vjera se popela na nebo.

Zavist se sakrila u sjenu Uspjeha,
koji se mučeći popeo na vrh najvećeg drveta.

Velikodušnost se nikako nije mogla odlučiti gdje da se sakrije, jer joj se svako mjesto činilo savršenim za jednog od njezinih prijatelja.

Ljepota je uskočila u kristalno cisto jezero,a Sramežljivost je provirila kroz pukotinu drveta.

Krasota je nasla svoje mjesto u letu leptira, a Sloboda u dahu vjetra.

Sebičnost je pronašla skrovite, ali samo za sebe.

Laz se sakrila na kraju duge (laže, bila je na kraju oceana), a Požuda i Strast u krateru vulkana.

Zaborav se zaboravio skriti, ali to nije važno.

Kada je ludost izbrojila 999,999,
Ljubav još nije pronašla skrovište jer je bilo sve zauzeto. Ugledavši ružičnjak, uskočila je,
prekrivši se prekrasnim pupoljcima.

„Milion" zavikala je Ludost i počela svoju potragu.

Prvu je pronašla Lijenost, iza najbližeg kamena.

Ubrzo je čula Vjeru kako raspravlja o teologiji sa Bogom,a Strast i Požuda su iskočile od straha iz kratera.

Slučajno se tu nasla Zavist i naravno i Uspjeh,a sebičnost se nije ni trebalo tražiti. Sama je izletjela iz svog savršenog skrovišta,koje se pokazalo pčelinjom košnicom.

Od toliko traženja Ludost je ožednila,
i tako u kristalnom jezeru pronašla Ljepotu.

Sa Sumnjom joj je bilo još lakše,
jer se ona nije mogla odlučiti za skrovište, pa je ostala stajati na obližnjem kamenu.

Tako je ludost malo po malo pronašla sve.

Talent u zlatnom klasju žita,Tjeskobu u izgorenoj travi, Laž na kraju duge (laže bila je na dnu oceana),a Zaborav je zaboravio da su se uopće igrali.

Samo Ljubav nije mogla nigdje pronaći.
Pretražila je svaki grm i svaki vrh planine i kad se već razbjesnila ugledala je ružičnjak.

Zašla je među ruže, uzela suhu granu i bijesna i iznemogla,počela udarati po prekrasnim ružinim pupoljcima.

Odjednom se začu bolan krik.

Ružino trnje izgrebalo je ljubavi oči.

Ludost nije znala sto da učini.

Pronašla je pobjednika, osjećaj nad osjećajima, ali Ljubav je postala slijepa.

Plakala je i molila Ljubav da joj oprosti i naposljetku odlučila zauvijek ostati uz ljubav i pomagati joj.

Tako je ljubav postala pobjednik nad osjećajima, ali je ostala slijepa,a Ludost je prati gdje god ide.

Hvala ti!!!...najljepši blog...prelijepa priča...

ljepo je vidjeti da neko radi na sebi:)

pohvala...od srca! :))

Svaka cast!!!!!najbolji blog...

moram samo komentirati da sam ovu priču davno prije negdje pročitala, dakle nije moja, da ne bi bilo zabune :)

al svejedno,vrijedno divljenja!! a ako bi imala jos koju...

Ja samo želim dodati: ljubav je patnja...