dnevnik starog momka ili obratno

dan: 143 (ako sam dobro izracunao)
evo iskricari, dugo me nije bilo u vasim krajevima... isprike onima koji su se nadali da će od ovog bloga nesto i biti.. mozda i ispravim jos, ali necu nista obecavat.
odluka da se povucem od vas je ispala cak i dobro posto sam u medjuvremenu odradio svoju domovinsku duznost prema g. extremitetu tako da me vise ne gnjavi.. ima jos savrseno dovoljno zainteresiranih za sex u ovom gradu.. ali jos nitko tko je voljan mjenjati pravila igre.
dokle god se pokazes pametan i zanimljiv, dokle god imas za platit cugu... i dokle god znas biti nezainteresiran (ili cak grub) na pravim mjestima.. uvijek ima kandidata: curica koje traze, djevojaka koje traze, zena koje traze.. babe zaobilazim.
a fuck.. taj dio igre mi je postao prejednostavan.. pa nikad nije bio problem povalit nesto...... ali jos uvijek sam setam zagrebom pred zoru... i jos uvijek idem sam na te bolesne kave u europske metropole.. i jos uvijek se apsolutno nitko ne usudi opustiti, vjerovati, poludjeti..
postajem dvolican (viselican ali o tome drugom prilikom).. neobavezno sevim sve sto mi dodje pod ruku.. i ne obazirem se previse.. a ispod toga sam zaljubljen...... isuse i boze.. zaljubljen u djete
nisam vjerovao da se to moze meni dogoditi... ma, ne vjerujem da se to ikome moze dogoditi (osim eventualno petrarci).. ali ovo je LUDILO.. sve radim krivo.. cak i kad znam sto bih trebao napraviti i sto bi mi otvorilo sva vrata.. ipak napravim ono drugo.. krivo... ali iskreno. jednostavno se ne mogu prisiliti da budem lazan za nju.. i taman i da se sve okrene protiv mene i da izgubim i zadnju nadu.. mislim da bi to ipak bilo bolje nego da ju dobijem lazno.. da ju dobijem lazi.. da ju dobijem i izgubim......... ne znam dal ce itko razumjeti ali mislim da je bolje da ju nikada ne imam.
ionako volim jedan skriveni dio nje.. koji ona sama ne moze priznati, osim u onim ludim trenutcima pred san... ja volim sanjara... a nju su "izliječili" od sanjanja
i tako ja pisem svoju knjigu dalje.. ona pjesma u nekom blogu prije je samo prva.. sad se vec skupila zbirka pjesama i pisama i prica od sto-i-nesto strana.. odprilike napateticnija zbircica privatnih tuga, boli, sreca i nada
kad sam je prvi puta vidio da place nad njima odlucio sam joj ne pokazivati dalje.. ali ne mogu stati pisati.. ni voljeti
vas pateticni