penso positivo

sluso sam danas malo za promjenu balasevica vec ga dugo nisam, a posto sam po 8h na dan na cesti jer se vozim. i tako
slusam i pocne pjesma ratnik paorskog srca i tako se ja prisjetih,
nedeljom je bio rucak kod nas i obavezno je moj djed dosao k nama na rucak.poslje rucka bi mi (tri generacije deda,tata i ja) popili gemist a deda bi nam prical...
tako je jednom pricao kako se rodio 1914 u podrumu kuce gdje sad ja zivim.pricao je kako je njegov otac morao ici u 1 svjetki rat te je zavrsio u rusiji,kako je prvi put vidio svog oca sa 8 godina kada se tek uspio vratiti...pricao je o cakovcu prije rata i poslje rata, toliko predivnih prica....

pa pričaj ih..

je to je problem, nisam si snimal a patim od demencije, pa se ne sjecam...
ona njegova kako je cital pismo koje je baka poslala njumu za vrijeme 2. svjetskog rata... ona sama da dvoje djece s partizanima, nisu se vidjeli mjesecima, ne znaju dal je drugi ziv... predivno, takvu romantiku i ljubav samo mores sanjat...

nema tu ništa predivno... to je bila teška tuga i jad.. i meni deda bila ko zna gdje na robiji.. i ni tu ništa lijepo.. dobbro tad još nisu bili vjenčani.. ali nisu imal i što za jesti.. a partizani poklali sve muško u selu ostale babe i djeca.. kak va romantika što ti je to je bilo živo preživljavanje

ma, govorim o tome kako su se oni voljeli imali su 80tih 50 godina braka, presli su rat i kajjaznam kaj. ali na kraju deda se tako ljepo brinuo o baki kada se razboljela.e, a da vidis kad je bila bolesna (alzheimer) sto mu je radila, bila je nemoguca, i dalje je nije dao u dom i brinuo se o njoj i kuci i kuhao.
svake godine na dan zena sam ga vozio okolo s autom da da zenama crveni karanfil. i tak, bio je strasan. sad bude vec 6g, blizi se godisnjica.