Moje pjesme,moji snovi

Ja patim života cijeloga
mojoj patnji nema kraja
jer svaki je nastojao da me povrijedi
i u mojim očima više nema sjaja.
Sreću nisam upoznala u potpunosti
već sam skupljala krhotine tuđe sreće
ja znam samo za ljubavnu patnju
zbog koje niz moje lice nekoliko suza teče.
Ja nisam rođena za sreću
i ostat ću na putu lažnih nada
prije toga nisam bila svijesna
jer sam sanjala o sreći i bila sam mlada.
Upoznala sam patnju u dušu
i znam koliko može da zaboli
jer sreća je prema meni škrta
mada zna da moje srce previše voli.
Patila sam cijelu mladost
plaćala sam svoj svaki grijeh
a željela sam samo malo sreće
da na moje usne donese smijeh.
Navikla sam se na patnju
i znam da nikad neću imati sreće
stojim na peronu dok vlakovi prolaze
ali moj vlak nikad doći neće.
 

Lijepo,kao i uvijek!:=)

Ne gledaj vlakove kako prolaze,
uđi i vozi se!

Vjeruj mi imat ces srece i tvoj vlak prije ili kasnije krece, udji u njega makar ulice prekrije puno snijega.:o)